Ivan Pokos Iglić | Bistrajnskomu rodu

Ivan Pokos Iglić, sin majke Amalije i oca Antuna, rođen je 10. listopada 1951. godine u Osijeku Vojakovačkom, u selu nedaleko Križevaca.

Njegovi preci sa sjevera Europe doseljavaju u selo Jalševec kod Varaždinskih Toplica, da bi roditelji Jalševec napustili nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1946. godine za vrijeme kolonizacije, odselivši se u Sarvaš gdje su živjeli do 1951. godine. Nakon Sarvaša obitelj seli u Osijek Vojakovački, u kojem se Ivan rodio kao deseto dijete u obitelji.

Osnovnu školu do četvrtog razreda pohađa u Osijeku Vojakovačkom, zatim nastavlja školovanje u Glogovnici, a nakon ponovne selidbe u Gunju 1964. godine tamo završava svoje osnovnoškolsko obrazovanje. Srednju školu završava u zagrebačkoj Tekstilnoj školi, 1989. godine polaze državni ispit za obavljanje djelatnosti kemijskog čišćenja, a ubrzo potom stječe i stručno obrazovanje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti nakon čega se zapošljava kao privatni poduzetnik.

U Bistru dolazi 1974. godine, zasniva obitelj sa suprugom Nadom, s kojom ima četvero djece, dok obitelj danas broji i šestero unučadi.

Talent za pisanje stihova već u osnovnoj školi zamjećuje njegova učiteljica i razrednica Zlata Bašić pa njegovi radovi često završavaju objavljenima na školskim panoima.
Prvi ozbiljniji pjesnički radovi izvedeni su i stavljeni na papir 1989. godine nastupom u zaprešićkoj knjižnici Ante Kovačića, a potom i 1992. godine u Zaprešićkom zborniku pjesama, u kojem se predstavlja pjesmom Med Krapinom rekom. Kao gost u radijskim programima čita svoje pjesme na radio Krapini i Stubici te na više nastupa u Brdovcu, Jakovlju i Bistri.

Bistra i bistranski ljudi zauzimaju posebno mjesto u njegovom srcu pa tako i u poeziji.
Kao član Udruge Bistrajnski potepuhi godinama uspješno djeluje, a surađuje i s Tamburaškim sastavom Susedi i KUD-om Bistra, da bi u vise navrata svoje stihove čitao kao gost kod zagrebačkog KUD-a Matija Gubec te na manifestacijama bistranskih vinogradara.

S pjesmom Jake sem hud, koju je uglazbio profesor Zlatko Markulin, Puce zagrebečke pobjeđuju na Festivalu poezije Kaj-Kustošija 1993., a pjesma osvaja i prvu nagradu stručnog žirija za stihove. Također, iste godine na istom Festivalu izvodi se i Pokosova pjesma Hodim po stezama, koja u izvedbi Stepana Zbiljskog osvaja treće mjesto. Iako se pjesničkim izričajem bavi već vise od trideset godina, zbirka pjesama Bistrajnskomu rodu prva je njegova objavljena zbirka poezije, nastala na poticaj njegovih prijatelja i članova Udruge Bistrajnski potepuhi.