Ivana Pletikosa nosi u svom srcu mirise djetinjstva, ljepotu svog rodnog Mostara, pomalo i nostalgiju za tim ljepotama, koja je tako živa, a što se i vjerno odražava na slici starog mosta gdje je sva svoja sjećanja i ljubav ovjekovječila na platnu, koristeći akril, znajući da se nešto što je tako duboko utisnuto u srce nikada ne zaboravlja.

Uživajući ljeti u plavetnilu mora u svojoj Betini nastaju prelijepi pejzaži mora, lađa i brodica, kistom i bojama vješto dočarava bonacu ili pak neveru, gdje nad uzburkanim morem divljaju oblaci, kao nošeni burom, ili je more samo blago namreškano, uzbibano, spojeno s nebeskim svodom tih bonaca, kao u opjevanoj pjesmi.

Ivana voli cvijeće i prirodu, očaravaju je boje, što se vidi na slici proljeća, gdje je puno rascvjetalih makova, okruženo bujnim zelenilom raskošnih grana olistalog drveća, sve pršti i miriše na ljepotu, koja je okružuje i krijepi radošću.

Unučica Iris zauzima posebno mjesto u njenom životu, ona je sva radost i svjetlost i ljubav. Nježnim, suptilnim bojama ocrtava njenu ljepotu, krhkost, nevinost, umilnost pogleda, u svakom potezu kista osjeća se njena beskrajna ljubav i radost.

Ivana posjeduje osebujni smisao u  izradi i ocrtavanju portreta. U slici Čekanje uz molitvu vjerno prenosi lik starice iz Betine – tetu Ljubu, koja uz molitvu, držeći čvrsto krunicu u ruci, prebirući je kao neprocjenjivo blago, čeka da se njena djeca jave iz daljine, da nazovu na telefon, kako bi i preko žice u glasu osjetila koliko im je važna i oni njoj. Ljubav može teći i preko žice, osjeti se.

Na slici Isusa odražava sav svoj raskoš talenta i ljepotu stvaranja, pokazujući svoju odanost i ljubav prema vjeri, svojim najbližima i svojim prijateljima. To je svetinja koja blaži sve nevolje i daje snagu da se ide naprijed i da se nikada ne posustane.

Uz sliku Gušti i Dar ljeta, tako vjerno oslikanu, zastaneš i zamisliš se: “E, da mi je uzeti fetu sira i popiti iz ovako fine čaše gutljaj crnjaka.“ ili da iz košare vadiš još rosne smokve i guštaš u tim darovima ljeta i jeseni. Sve je tako živo i mirisno, oćutiš to.

Slike Ivane Pletikosa pršte od ljubavi, jakih doživljaja i očaravajućih boja.

 

                                                                                                                                                                                          Đurđica Haladi

Ivana Pletikosa rođena je 19. svibnja 1961. godine u Mostaru, BiH. U Zagrebu je 1987. godine završila Stomatološki fakultet. Živi u Velikoj Gorici. Udana je i majka dvojice sinova. Radi u zubnoj ambulanti ZS Brdovec.

U Zagrebu je završila Autorsku školu slikanja kod prof. Igora Modrića i Školu slikanja u Rokovom perivoju kod prof. Vjere Lalin. Obožava životinje, cvijeće i more, pa se tako u njoj rodila ljubav da kistom i bojama izrazi svoje osjećaje prema svemu što joj je drago i što je okružuje.

Članica je Udruge „Vladimir Maleković“ i do sada je izlagala na preko 17 skupnih izložbi i sudjelovala je na nizu likovnih kolonija u Osnovnoj školi Pavla Belasa u Brdovcu, koje imaju humanitarni karakter.

Ovo joj je prva samostalna izložba.

 

Mobitel: 091 491 581