Ivica Ico Bilandžić: Plavetnilo

„OBLOK“ U PLAVETNILU
(uz likovnu izložbu Ivice Ice Bilandžića)
Kada se, a to u Ivice Ice Bilandžića traje desetljećima:  od čiste likovne naracije koja donosi gotovo tehničkim crtežom krajolik kao razglednicu, dogodi ekspresija  riječ je o slikaru zamjetnog opusa. Upravo taj unutarnji i ne samo okom viđeni svijet kroz svoj sesvetski izložbeni prostor „Oblok“  donosi slikareva 64. samostalna izložba, .S ponuđenih 25 radova  osluškuje zbilju na dohvat oka a koju u svojoj prohodnosti najčešće ne primjećujemo. Uz pažljivo zastajkivanje pred platnima neopterećeno istraživački mami na nedogledno  putovanje vlastitim dionicama svoje duše. Pratio sam autorov rad od prve samostalne izložbe. U radnoj i životnoj okolini, trebala  je pokazati da tu živi netko koji  potezom kista  za jedan stupanj ima  bogatiji život  od obične svakodnevnice. Bojs, Bil, Ico  radi bliskosti nećete pogriješiti koji nadimak izaberete, brzo će vam osobno postati dionikom prijateljskih trenutaka,
Bojs  je osoba tehničke struke, s kraćim obrazovanjem  za primjenjenn  umjetnost, djelatnik  u osmišljavanju tvorničkog dizanja, vrhunski do prvih  državnih nagrada maketar i modelar.  Dakako nije mogao protiv sebe čineći, ali što ne znači umjetnosti ne bliske uratke precizne prepoznatljivosti. No Bil  kao i  njegov kolega  na stroju u kutinskoj Petrokemiji nastojao je biti majstor koji će inventivnošću nadmašiti rutinu radne operacije. Imao je sreću što je u tome poslušao pratitelja stvaralaštva likovnih autora  INA-e poznatog Matka Peića. Rado je bio gost u Bilandžićevu kutinskom domu, naročito uz stvaranje Icinog Naftnog ciklusa. Tada bi govorio - slikar poput tokara mora biti radnik, ali koji se iz dana u dan ostvaruje. Nakon žrtvovanih trenutaka, - dostiže se stvaralačka lakoća  dobrog majstora, nikako ne zasiti se onim  što ti  je netko, pa bi to i ja  tek usput ukazao. Matkova poruka bila je – ne zadovoljavati se prvim često kurtoaznim pljeskom ili noticom vrijednosno sumnjive pohvale u lokalnim novinama. Stvarati, tražiti, otkrivati,,,
Lako mi je sada pisati, kada Ico, član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Matice hrvatske -  od toga nije odustao. Osobito nakon što se to jesenas  potvrdilo njegovom reprezentativnom izložbom (54 ulja) u glavnom gradu Latvije, Rigi. Dovoljno je ocjena tamošnje  kritike koja je uputila da je u tom dijelu Baltika  prvi puta  pokazana jasnoća i šarena slika hrvatskih krajolika.
Ivica Ico Bilandžić  u Sesvetama doista nudi svoj krajolik likovne duše u nekom samo svojem smirenom, poput vela plaventitu. Ono ne pokriva već tihim pristupom čas blažim, čas jačim tonom, do skicuoznosti, daje intimni pristup sadržaju.  Naslućivanje viđenoga  nudi se nekom posebno neposrednom blagošću: do daljine plavičaste morske pučine, ili plavetnila daleke šume na izmaku prostora velikog Lonjskog polja. U pohode Ici sa slavonske ravni (djetinjstvo i prvu školsku samostalnu izložbu imao je u Lipovljanima) uz Peića, simbolično dolazi u njegov ljetni atelje na Krku,  dakako stihom  još jedan Slavonac -  Dragutin Tadijanović. Priča s Icine plave palete tu  ne prestaje, dapače  za  nova plavetna jutra, vidicima riječi se otvara. Dovoljno je spomenuti samo prvi Tadijin stih pjesme Plavetnilo: Posmatram plavu pučinu, / pogledom ploveći prema / prekrasnom plavetnilu.
Naše je  pokucati na sesvetski „Oblok  i kako se to   kaže – otvoriti svoju dušu.