Iz prve ruke: Branka Erdelji-Štivić

Iz prve ruke projekt je osmišljen s ciljem poticanja čitanja hrvatskih književnika, koji će čitati svoje književne i poetske tekstove po vlastitom izboru. Književnost je stvorena za čitanje, ali i za glas, kao što je to napisao nepravedno zanemareni hrvatski pjesnik latinist Ton Smerdel: „Uloga riječi vrlo je značajna u običnom, a to više u umjetničkom životu. Riječ je veliki Božji dar, ali je drugo pitanje kako se riječju služimo ili, bolje, kako je razumijemo i doživljavamo kad je čitamo napisanu u knjigama. Dobro čitanje knjiga spada u naročitu sposobnost i vještinu... (...) Ako se čita u žurbi, onda se ne mogu doživjeti razpoloženja lica, osjećaji i ideje književnog djela. Ova brzina, kako rekosmo, stvara površnost, a ta mana kod takvog čitatelja uzrokuje samo neku naviku, koja za duh ne znači ništa, osim što ubija vrieme i duh postaje nekritičan. Čitajmo češće glasno! Zar cijelu knjigu? Ne, Bože, sačuvaj! Ali pjesme čitajmo gotovo uviek naglas, a u drugim književnim djelima one ulomke koji su nam se svidjeli i koji u nama stvaraju estetsko čuvstvo.”
Književnost jest stvorena za čitanje, ali i za glas, što je jedan od načina da se nadiđe kakofonija svega i svačega, da se na trenutak zastane i osluhne, da se dublje zaživi i do u dno zagleda u samoga sebe. Tak tada čovjek može onima oko sebe dati najbolje od sebe, a boljega puta od toga nema.
Ralph Waldo Emerson je to ovako izrekao: “Znati da je barem netko lakše disao jer si ti živio.”

Branka Erdelji-Štivić liječnica je zaljubljena u književnost. Životno je vezana uz tri grada – Slavonski Brod, gdje je rođena, Zagreb gdje danas živi i gdje je proživjela djetinjstvo i mladost, te uz Koprivnicu, gdje je u zrelim godinama radila kao liječnica školske medicine. Autorica je dviju knjiga: romana „Starenje za početnike” i zbirke priča „Bake u avionima.
Više o književnici na https://brankaerdelji.com

Riječ autorice
Prvo sam napisala roman Starenje za početnike, a činjenica da ga je urednica Milena Benini ponudila nakladniku i da ga je Beletra odlučila objaviti toliko me usrećila da nisam imala daljnja očekivanja. Međutim, roman je izazvao pažnju publike, Ministarstvo kulture je otkupilo knjigu za knjižnice, a iako je objavljena u svibnju 2019. godine, u knjižnicama se i danas dosta posuđuje. U međuvremenu sam počela pisati priče o ženama treće dobi koje sam viđala po aerodromskim čekaonicama, koje su putovale u različite europske zemlje da bi se brinule o svojim unucima. To je fenomen vrijedan pažnje, nešto kao nuspojava iseljavanja mladih obitelji i uopće migracija mladih ljudi po svijetu.
Tako su nastale Bake u avionima, priče koje propituju novu ulogu baka i djedova u raseljenim obiteljima. Priče se bave pitanjem je li moguće graditi bliske odnose, podržavati svoju djecu i pružati unucima bezuvjetnu ljubav neovisno o udaljenosti.