Iz prve ruke: Nada Mihaljević

Književnica Nada Mihaljević objavljuje kratke priče u raznim književnim časopisima i zbornicima, a velik broj kratkih priča za djecu emitiran je na Hrvatskom radiju u okviru emisije Priče za laku noć. Piše i dramske forme, od čega je nekoliko objavljenih na Hrvatskom radiju kao radioigre za djecu i mlade. Dosad je objavila osam romana za djecu.

Dvostruka je dobitnica Nagrade Grigor Vitez za romane Anđeo plišanih igračaka i Putovanje u mjestu. Osim književnim radom, bavi se i scenskim pripovijedanjem.

Članica je i urednica pojedinih izdanja u Umjetničkoj organizaciji Knjigohvat. Članica je Društva hrvatskih književnika te Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.


Iz prve ruke projekt je osmišljen s ciljem poticanja čitanja hrvatskih književnika, koji će čitati svoje književne i poetske tekstove po vlastitom izboru. Književnost je stvorena za čitanje, ali i za glas, kao što je to napisao nepravedno zanemareni hrvatski pjesnik latinist Ton Smerdel: „Uloga riječi vrlo je značajna u običnom, a to više u umjetničkom životu. Riječ je veliki Božji dar, ali je drugo pitanje kako se riječju služimo ili, bolje, kako je razumijemo i doživljavamo kad je čitamo napisanu u knjigama. Dobro čitanje knjiga spada u naročitu sposobnost i vještinu... (...)

Ako se čita u žurbi, onda se ne mogu doživjeti razpoloženja lica, osjećaji i ideje književnog djela. Ova brzina, kako rekosmo, stvara površnost, a ta mana kod takvog čitatelja uzrokuje samo neku naviku, koja za duh ne znači ništa, osim što ubija vrieme i duh postaje nekritičan. Čitajmo češće glasno! Zar cijelu knjigu? Ne, Bože, sačuvaj! Ali pjesme čitajmo gotovo uviek naglas, a u drugim književnim djelima one ulomke koji su nam se svidjeli i koji u nama stvaraju estetsko čuvstvo.”

Književnost jest stvorena za čitanje, ali i za glas, što je jedan od načina da se nadiđe kakofonija svega i svačega, da se na trenutak zastane i osluhne, da se dublje zaživi i do u dno zagleda u samoga sebe. Tak tada čovjek može onima oko sebe dati najbolje od sebe, a boljega puta od toga nema. Ralph Waldo Emerson je to ovako izrekao: “Znati da je barem netko lakše disao jer si ti živio.”