Iz prve ruke: Nikola Kuzmičić

Iz prve ruke projekt je osmišljen s ciljem poticanja čitanja hrvatskih književnika, koji će čitati svoje književne i poetske tekstove po vlastitom izboru. Književnost je stvorena za čitanje, ali i za glas, kao što je to napisao nepravedno zanemareni hrvatski pjesnik latinist Ton Smerdel: „Uloga riječi vrlo je značajna u običnom, a to više u umjetničkom životu. Riječ je veliki Božji dar, ali je drugo pitanje kako se riječju služimo ili, bolje, kako je razumijemo i doživljavamo kad je čitamo napisanu u knjigama. Dobro čitanje knjiga spada u naročitu sposobnost i vještinu... (...)
Ako se čita u žurbi, onda se ne mogu doživjeti razpoloženja lica, osjećaji i ideje književnog djela. Ova brzina, kako rekosmo, stvara površnost, a ta mana kod takvog čitatelja uzrokuje samo neku naviku, koja za duh ne znači ništa, osim što ubija vrieme i duh postaje nekritičan. Čitajmo češće glasno! Zar cijelu knjigu? Ne, Bože, sačuvaj! Ali pjesme čitajmo gotovo uviek naglas, a u drugim književnim djelima one ulomke koji su nam se svidjeli i koji u nama stvaraju estetsko čuvstvo.”
Književnost jest stvorena za čitanje, ali i za glas, što je jedan od načina da se nadiđe kakofonija svega i svačega, da se na trenutak zastane i osluhne, da se dublje zaživi i do u dno zagleda u samoga sebe. Tak tada čovjek može onima oko sebe dati najbolje od sebe, a boljega puta od toga nema. Ralph Waldo Emerson je to ovako izrekao: “Znati da je barem netko lakše disao jer si ti živio.”

Nikola Kuzmičić, rođeni Hvaranin, nakon završene Klasične gimnazije u Splitu upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu te od 1993. godine predaje vjeronauk. Od gimnazijskih dana piše pjesme, priče, meditacije, dramske tekstove i romane. Redoviti je suradnik Veritasa (»Kamen po kamen«), Pogleda, Kane (»Autoškola za kršćane«), Sv. Mijovila, Hrvatskog radija i Liturgijskoga listića varaždinske katedrale. Voditelj je amaterske kazališne družine.
Djela: „Uz Isusa na Kalvariju: križni put Isusa Nazarećanina” (1987.), „Nj...” (1997.), „Tri slike” (2001.), „Da ni” (2003.), „Pet” (2005.), „Smjerno sa svojim Bogom hoditi: razmišljanja nad zbornim molitvama” (2007.), „Došavši sa svoga rodnoga otoka Hvara studirati u Zagreb: dvadeset jedna kratka priča s piščevim crtežima i predgovorom” (2009.), „Knjiga puna sarma” (2020.), „I danas govorim” (2020.). Suautor je i nekoliko vjeronaučnih udžbenika, te autor više stotina tekstova u raznim domaćim i stranim publikacijama. Pjesme su mu objavljene u nekoliko antologija i zbornika. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada.
Roman "Knjiga puna sarma" duhovito je štivo o životu mladih ljudi u današnjoj sredini. Roman je drugonagrađen na natječaju Glasa Koncila.