Iz prve ruke: Sonja Zubović
„Iz prve ruke” projekt je osmišljen s ciljem poticanja čitanja hrvatskih književnika, koji će čitati svoje književne tekstove po vlastitom izboru. Književnost je stvorena za čitanje, ali i za glas, kao što je to napisao nepravedno zanemareni hrvatski pjesnik latinist Ton Smerdel: „Uloga riječi vrlo je značajna u običnom, a to više u umjetničkom životu. Riječ je veliki Božji dar, ali je drugo pitanje kako se riječju služimo ili, bolje, kako je razumijemo i doživljavamo kad je čitamo napisanu u knjigama. Dobro čitanje knjiga spada u naročitu sposobnost i vještinu... (...)Ako se čita u žurbi, onda se ne mogu doživjeti razpoloženja lica, osjećaji i ideje književnog djela. Ova brzina, kako rekosmo, stvara površnost, a ta mana kod takvog čitatelja uzrokuje samo neku naviku, koja za duh ne znači ništa, osim što ubija vrijeme i duh postaje nekritičan. Čitajmo češće glasno! Zar cijelu knjigu? Ne, Bože, sačuvaj! Ali pjesme čitajmo gotovo uviek naglas, a u drugim književnim djelima one ulomke koji su nam se svidjeli i koji u nama stvaraju estetsko čuvstvo.”
Književnost jest stvorena za čitanje, ali i za glas, što je jedan od načina da se nadiđe kakofonija svega i svačega, da se na trenutak zastane i osluhne, da se dublje zaživi i do u dno zagleda u samoga sebe. Tek tada čovjek može onima oko sebe dati najbolje od sebe, a boljega puta od toga nema. Ralph Waldo Emerson je to ovako izrekao: “Znati da je barem netko lakše disao jer si ti živio.”
Bilješka o književnici
Sonja Zubović rođena je u Zagrebu, a odrasla u Jastrebarskom. Diplomirala je 1987. na studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi i radi. U najranijim godinama djetinjstva živjela je s roditeljima u stambenom dijelu franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom. Kao djevojčica sanjarila je u vrtu otvorenog klaustra ispod sunčanog sata iz 13. stoljeća, igrala se skrivača uz ispovjedaonice te brojne knjige koje su se nalazile u hodniku pokraj njezinog kućnog praga. Tek je kao apsolventica književnosti saznala da se radilo o značajnom knjižnom blagu od 13.000 knjiga, od kojih je čak sedam vrijednih inkunabula. U samostanu njezinog djetinjstva izvedena je "Carmina Burana" samo 19 godina nakon što ju je Carl Orf napisao, a iza orgulja pronađene su Savonaroline propovijedi, tiskane 15 godina nakon što je spaljen kao heretik na trgu Santa Croche u Firenzi. O vrijednom knjižnom blagu iz franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom prva je pisala za Večernji list (1986. godine).
Piše poeziju i prozu za odrasle i djecu. Diljem Hrvatske gostuje na književnim tribinama, susretima i manifestacijama. Djela su joj prevedena na nekoliko jezika, a mnoga su nagrađena. Članica je Društva hrvatskih književnika, Društva književnika za djecu i mlade te Slavenske akademije za književnost u Bugarskoj. Pokrenula je nekoliko kulturnih projekata, od kojih se posebno ističe Poezija to go.