Izložba Mie Matijević
Promatram se u hladnoj i glatkoj površini zrcala. Slikam svoje lice jer mi znači, jer je sa mnom od malena. Ono iza njega nastojim dohvatiti, vidjeti dublje, skinuti masku, dotaknuti sebe. Zurim u nju i ona zuri u mene. U tišini prolazi naše vrijeme, mirovanje prekidaju potezi kista. Suočavam se sa samom sobom. Nepomirene boje uznemiruju me, to nisam ja. Prekrivam se bijelom bojom, njoj najviše vjerujem, ona čini da nestanem. Počinjem ispočetka, ovoga puta poznajem se bolje nego prošli, sada znam. Oči su važne, neki govore da su prozori duše, učinit ću ih velikima, možda ću tada bolje vidjeti što je u njima. Moje viđenje same sebe približava se mojemu odrazu – ovo sam ja, tako me možda i drugi vide. Prestajem kretati ruku i umirujem duh, ovo sam ja, ali samo nakratko, samo danas. Sutra ću navući neku drugu masku, sutra ću u zrcalu vidjeti neko drugo lice.
Mia Matijević
Studentica druge godine diplomskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Mia Matijević upisala je nastavnički odsjek, smjer slikarstvo, pod mentorstvom izv. prof. art. Tomislava Buntaka.