Izložba: Mihael Bađun
Mihael Bađun rođen je 1996. godine u Varaždinu. Po završetku školovanja na Prvoj gimnaziji Varaždin, obrazovanje nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na smjeru Likovna kultura. Trenutno se nalazi na 3. godini preddiplomskog studija. Sudjelovao je na dvije grupne izložbe u Kinu Galerija u Varaždinu u sklopu natječaja „Mladi u Galeriji izlažu“ („MUGI 1“ 2013., „MUGI 2“ 2014.), a odabrani radovi s tih natječaja su mu bili izloženi u prostoru „Školice“ u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Manju samostalnu izložbu održao je u „Hobby hižici“ u Varaždinu 2015. godine. Aktivno se bavi ilustracijom i stripom, a 2011. godine dobio je prvu nagradu „Mladi lav“ za najboljeg mladog strip autora na stripfestivalu Crtani romani šou u Zagrebu.
KONCEPT RADOVA:
Podvojenost između tjelesne vanjštine i nutarnje psihe karakterizira svakog pojedinca. Informacije koje tijelo fizički zaprima iz okoline integriraju se te kreiraju psihički proces percepcije, stvarajući tako subjektivan dojam objektivne stvarnosti.
U formiranju takve vlastite, jedinstvene, slike svijeta sudjeluju i fenomeni kao što su osjećaji, iskustvo i očekivanje, perceptivne varke ili pak ljudska nemogućnost apsolutnog percipiranja vlastite okoline.
Dualnost ljudske prirode, prisustvo beskonačnih perceptivnih svjetova, problem spoznaje, izgubljenost, te egzistencijalna “rastrganost” suvremenog čovjeka teme su koje problematiziram u seriji crno-bijelih slikarskih radova pod nazivom „Slojevi stvarnosti“.
Korištenjem tehnike kolaža i/ili slikanjem ekspresivnim potezima kista pokušavam na slikama stvoriti dojam mističnosti, začudnosti i neprepoznatljivosti. Kolažiranje mi omogućuje oštre rezove koji vizualno „grubo“ presijecaju naslikane portrete i ljudske figure, stvarajući svojevrsnu disonanciju na papiru.
Eksperimentiranjem i kombiniranjem likovnih tehnika gdje se, osim kolažiranih dijelova, javljaju ekspresivne mrlje i plohe koje su grebane ili strugane pokušavam stvoriti živu, dinamičnu slikarsku površinu koja je u kontrastu sa statičnim, gotovo beživotnim, figurama koje se na njoj nalaze. Zbog takvog istraživanja tehnikama, kao sastavni dio rada, pojavljuju se slučajnost i „greška“ - elementi koji dodatno pridonose nastanku radova koji ne pružaju odgovore, već ostavljaju mogućnost subjektivne, posve vlastite likovne interpretacije.
U formiranju takve vlastite, jedinstvene, slike svijeta sudjeluju i fenomeni kao što su osjećaji, iskustvo i očekivanje, perceptivne varke ili pak ljudska nemogućnost apsolutnog percipiranja vlastite okoline.
Dualnost ljudske prirode, prisustvo beskonačnih perceptivnih svjetova, problem spoznaje, izgubljenost, te egzistencijalna “rastrganost” suvremenog čovjeka teme su koje problematiziram u seriji crno-bijelih slikarskih radova pod nazivom „Slojevi stvarnosti“.
Korištenjem tehnike kolaža i/ili slikanjem ekspresivnim potezima kista pokušavam na slikama stvoriti dojam mističnosti, začudnosti i neprepoznatljivosti. Kolažiranje mi omogućuje oštre rezove koji vizualno „grubo“ presijecaju naslikane portrete i ljudske figure, stvarajući svojevrsnu disonanciju na papiru.
Eksperimentiranjem i kombiniranjem likovnih tehnika gdje se, osim kolažiranih dijelova, javljaju ekspresivne mrlje i plohe koje su grebane ili strugane pokušavam stvoriti živu, dinamičnu slikarsku površinu koja je u kontrastu sa statičnim, gotovo beživotnim, figurama koje se na njoj nalaze. Zbog takvog istraživanja tehnikama, kao sastavni dio rada, pojavljuju se slučajnost i „greška“ - elementi koji dodatno pridonose nastanku radova koji ne pružaju odgovore, već ostavljaju mogućnost subjektivne, posve vlastite likovne interpretacije.