"Moje stvaralaštvo je okarakterizirano s nekoliko temeljnih motiva: arhitekturom, posebice onom gotičkom kojoj me privlači gotička misterioznost i neobična kombinacija racionalizma, geometrije i ekspresivnosti, kao i njezina neklasičnost te romaničkom čiji me bizarni i često groteskni motivi, masivni i zatvoreni u dojmu privlače jer vidim odjek sebe i vlastitih umjetničkih stremljenja u njima. Podudarnost romaničkog umjetničkog senzibiliteta sa svojim, transformacijom različitih umjetničkih predložaka iz povijesti umjetnosti (poput kasnogotičke Venere od Lucasa Crana Starijeg ili Mantegninog Svetog Sebastijana koji su preobraženi u moje vlastite kompozicije), geometrijom (različiti motivi podvrgnuti apstraktnim geometrijskim shemama ili protkani vlastito kreiranim dekorativnim uzorcima), nebom (koje za mene simbolizira jednu višu cjelovitiju realnost od one zemaljske, »kozmološku dimenziju«, a kada to kažem ne mislim na onu transcendentalnu zbilju i neopipljiv religijski patos i mističku duhovnost, već na ono što sugerira neke životne principe iznad sitnih životnih zbivanja, principe poput kretanja, mijenjanja, transformacije ili pak ljudske svijesti koja je sve to u stanju više ili manje pojmiti), zemljom (i svime onim zemaljskim, materijalnim, opipljivim, tjelesnim što često predočavam putem pejzaža) te snovima (motivima koji su direktno proizašli iz njih poput oko-pauka). 

Način na koji pristupam stvaranju svojih radova nije toliko unaprijed zacrtan nego se postepeno i intuitivno razvija kako rad odmiče na njima u samome procesu puštam da me vlastito nahođenje vodi u otkrivanju sebe jer moj cilj je, naposljetku, izraziti ono unutarnje što teži vanjskom izražavanju putem umjetnosti, a to unutrašnje je teško riječima podesno i uvjerljivo prenijeti na van. Zato se služim slikama i simbolima. Slike i simboli koji često čine narativne cikluse, a mogu se promatrati i zasebno i međusobno, izraz su onoga što mene karakterizira kao osobu, različitu, ali i sličnu drugima te su neodvojivi koliko od mene toliko i od mojih radova. Oni su onaj ne u potpunosti svjesni, vjerojatno i najiskreniji, dio mene koji mogu izraziti."
Petra Popović