Petra Vuković o sebi:
"Rođena sam 13. srpnja 1998. godine u Zagrebu. Završila sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, tekstilni odjel. Trenutno sam na 3. godini odsjeka Likovne kulture. Nastojim se razviti u što većem broju grana umjetnosti od kiparstva, slikarstva, crtanja, grafike... Što se tiče stvaralaštva, eksperimentiram sa što više različitih medija i alata. Za sada mi je najveća "ljubav" grafika te planiram upisati grafiku na diplomskom smjeru Likovne kulture. Izlagala sam na završnim izložbama ALU te na zajedničkoj izložbi "FreaKvencija: Živi umjetnik" sa još 2 kolegice u Pogonu i Jedinstvu."


Psihologija iza mojeg stvaralaštva
U ovom tekstu bi ukratko opisala svoje stvaralaštvo i na koji način ga povezujem sa psihologijom i umom. Kada govorim o psihologiji i umu iza svojih radova najviše se zapravo fokusiram na samu sebe, svoje osjećaje te također na reakcije i razmišljanja promatrača. Također bi se nadovezala na umjetnika Zlatka Glamočaka koji je ujedno bio i inspiracija za moje radove.
Tekst se radi o bezimenoj seriji radova koja se sastoji od jedne figuralne skulpture, skulpture u plastičnoj kanti i reljefa. Najveći fokus, radeći ih, bio je na teksturama, materijalu te pri završetku na bojama. Prvi rad je bio reljef i već na samom početku on je bio za mene izazov u koji sam ušla s puno dvojbi i strahom od neuspjeha. Veći dio procesa za mene je bio borba sa samom sobom te pri kraju, vidjevši svoj rezultat, je postao ujedno i terapija.

Kontekst samog rada se može jako dobro i povezati s moji osobnim iskustvom, vezano uz proces i općenito u životu. Vizualno na prvi pogled teže se razaznaje sami motiv rada, a to je raspadajući leš. Leš je u takvom stanju da se zapravo i ne raspoznaje o kojem biću se radi već samo znamo da je u jednom trenutku bilo živo. Također je okružen smećem, različitim materijalima bilo to prirodnim ili neprirodnim. Koncept je za mene osobno višeslojan te također je otvoren interpretacijama. Nakon svojeg prvog takvog rada sam shvatila i došla do zaključaka što ja zapravo mogu i na čemu moram poraditi. Ušla sam sa strahom koji se povezuje na moje odrastanje i pogleda na sebe, te tijekom rada nisam samo radila na radu već i na sebi.

Drugi rad je bio prikaz goveđe glave u plastičnoj kanti također s detaljima smeća. Treći rad je bila figura čovjeka, u stisnutom položaju i bez glave. Figura sjedi, skvrčenih nogu, zavezanih ruku uz tijelo. Kroz sva tri rada se prožimaju motivi raspadanja, tmurne boje vezane uz meso, krv i zemlju. Osobno djela za mene predstavljaju sve moje negativne osjećaje i stanja uma. Radovi nisu tu da me podsjećaju na negativno već da mi služe kao potvrde za pozitivnim. Kroz svoje djelovanje se komadić po komadić rješavam svojih emocionalnih tereta te gradim svoje samopouzdanje, shvaćanje i prihvaćanje. Druge interpretacije se mogu svesti i na moje promatranje ljudi i međusobnih odnosa. To ne znači da nastojim gledati negativno na svijet već je to moja poruka i komentar gdje bi se trebalo više pričati o nekim temama koje se smatraju tabuom u našem društvu. To je također ujedno i razlog odabira motiva i boja, htjela sam postići šok faktor koji će natjerati promatrača da se zadrži ispred rada i preispita se. Naravno, koja god da je promatračeva interpretacija, prihvatljiva je jer nema određenog konteksta. Kontekst varira od pojedinca do pojedinca te može nam reći neke unutarnje stvari o njima.

Kako bi ispitala svoju ideju, tražila sam par ljudi da sami interpretiraju radove:
F.I.: "...radovi su drugačiji po tome što izražavaju kaotičnosti i neku vrstu gađenja kod gledatelja jer prikazuje trupla, krv. Meni osobno radovi su fascinantni, ali malo strašni jer su napravljeni da jako izgledaju kao da su pravi ljudski ostaci. Rad koji mi se najviše dojmio je ljudsko truplo jer na prvu izgleda kao pravi leš. Osim što je rad izazvao osjećaj fascinacije u isto vrijeme je i izazvao strah i gađenje jer me podsjetilo na brutalno nasilje i mučenje.

K.O.: "Kao ljubitelj true crime-a, serijskih ubojica i sličnih stvari bilo je dosta čudno i uznemirujuće vidjeti uživo radove koji reprezentiraju smrt i truplo u raspadu. Sama činjenica biti u blizini raspadajućeg trupla stvara nelagodu, osjećaj je zastrašujuć, nekako traumatičan, interesantan, a u isto vrijeme degutantan. U radovima sam vidjela tugu koju osjećaju obitelji ili bliske osobe ubijenih i nakupljeni bijes da nečije tijelo trune u prirodi bez ikakve časti i mira. Rodila se još veća averzija, ali i interes oko takvih stvari i još veće neshvaćanje serijskih ubojica i smrti"

L.B.: "Dok sam gledala u radove sam prošla kroz par osjećaja. Prva reakcija je bila gađenje i anksioznost. Drugi osjećaj je bilo intrigiranost. pitanje zašto je tako ljigavo, ružno i sirovo. što je priča iza tog grotesknog izgleda. Podsjećaju me na true crime priče o ubojicama. Interpretirala bi ih kao prikaze tjeskobe i panike."

M.M.: "Radovi na meni ostavljaju snažan dojam. Osjeti se nelagoda u zraku kada stojiš ispred skulpture mrtvaca bez glave. Kada sam prvi put vidjela ovaj rad, bila sam zaprepaštena realističnošću koja je dobivena upotrebom crvene boje i vještom izradom propadajućeg tijela. Stojeći pred ovim radovima, obuzme te osjećaj straha i paranoje o prolaznosti i propadanju ljudskog tijela nakon smrti"

Svoje radove bih mogla povezati s radovima Zlatka Glamočaka što se tiče sličnosti motiva i koncepta. Tekst Ive Korbler za izložbu "Božanstvena Komedija" Glamočaka sadrži sjajno opisane ideje samog umjetnika i njegovog smjera kretanja. U smjeru njegovih ideja se osobno nastojim kretati i truditi. U tekstu, Iva Korbler, navodi kako se tema izmučenog i ranjenog čovjeka postapokaliptičnog vremena te skulpture koje nadilaze standardni naturalizam postaje njegov zaštitni znak opusa. Navodi kako su njegove skulpturalne kompozicije ambijenti potresni, koji lede krv u žilama i stvaraju osjećaje jeze. Glamočak te osjećaje koristi kao činjenice da nas povijest nije ništa naučila, kako ubijanjem, uništavanjem i smrću stalno hranimo neljudske demone. Svojim radovima apelira na ljudsku svijest i savjest.
Ovakvom tematikom i radom bi se htjela nastaviti baviti, još više proučavati i povezivati na znanstvenoj razini te i u drugim oblicima umjetnosti. Ova serija radova je bila tek toliko početak i lagani uvid u to područje koje se čini beskrajno.