IZMEĐU STVARNOSTI I BAJKE : nasljeđe Ivane Brlić-Mažuranić

U Studijskoj čitaonici Knjižnice Božidara Adžije postavljena je izložba organizirana povodom književne manifestacije Noć knjige 2024. kojom obilježavamo 150. godišnjicu rođenja naše najvažnije autorice dječje i ne-dječje književnosti, Ivane Brlić-Mažuranić.

Izložena su njezina djela iz bogatog fonda Knjižnice Božidara Adžije, a vrijedna izdanja nalaze se u Zaštićenom fondu i trajno se čuvaju za nadolazeće generacije kako bi očuvali uspomenu na sve ono vrijedno što je ostavila u nasljeđe svima nama.

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu podno Kleka koji je nedvojbeno utjecao na stvaranje njezinih poznatih bajki. Osim dječjeg doživljaja Ogulina te očaranosti okolicom i tamošnjim narodnim nošnjama, autorica je u „Autobiografiji“ spomenula još dva hrvatska kraja koja su u njenom budućem osobnom i književnom razvoju ostavila značajan trag - putovanja u Hrvatsko primorje te ljetovanja na ladanjskom imanju na Varaždin Bregu, s kojim je bila povezana majčinom obiteljskom lozom. U sjećanjima na ove krajeve autorica se prvenstveno orijentira na dvije točke: ljepotu prirode i folklor. Zbog očevog posla (povjesničar, odvjetnik, književnik) Ivanina obitelj se mnogo selila, pa tako jedno vrijeme žive u Karlovcu, zatim u Jastrebarskom, a od  Ivanine osme godine žive u Zagrebu. Odrasla je u uglednoj obitelji Mažuranić, pod utjecajem svog djeda Ivana Mažuranića, koji je bio i hrvatski ban. Ivana se divila djedu i u njemu pronašla životne ideale. U mladosti počinje pisati dnevnik koji nam dočarava unutarnji svijet buduće književnice. Vrlo rano počinje pisati i kratke pripovijetke. S 18 godina, udajom za Vatroslava Brlića, postaje Ivana Brlić Mažuranić te uskoro kreće živjeti u Brodu na Savi, današnjem Slavonskom Brodu. Rodila je sedmero djece, a zbog angažiranosti oko kućnih i obiteljskih obveza, Ivana na duži niz godina zanemaruje pisanje.

Prvu knjižicu kratkih priča i crtica pod nazivom ''Valjani i nevaljani'' Ivana objavljuje u vlastitoj nakladi za Božić 1901. godine na 35 stranica te sama navodi kako je ovu zbirku napisala prvenstveno za svoju djecu, a cilj joj je bio da im kroz priče usadi moralne vrijednosti i upute kako bi se trebali ponašati. Godine 1912. objavljuje zbirku pjesama ''Slike'', namijenjenu odraslima. Iduće 1913. godine objavljene su ''Čudnovate zgode Šegrta Hlapića'', roman koji ju je proslavio i u svijetu. Drugi poznati pisci toga vremena hvale Ivanin rad, pogotovo Antun Gustav Matoš, koji za Ivanino djelo "Šegrt Hlapić" kaže da se ''može ubrojiti među one rijetke i prerijetke naše prozne knjige što se već sada mogu smatrati klasičnima u gomili loše naše suvremene proze''. Antun Branko Šimić, Dragutin Domjanić i Andrija Milčinović također su pokazali naklonost prema Ivaninu radu. Ova spisateljica veliku čast doživljava 1916. godine kada je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti poziva da im u pismu pošalje podatke o svom životu i radu. Ona im šalje svoju ''Autobiografiju'' gdje spominje i djelo ''Priče iz davnine'' kao svoje ključno djelo, od čije je pojave učestalo nazivana "hrvatskim Andersenom". To djelo objavljeno je 1916. godine, u obliku priča inspiriranih narodnom predajom, a u središtu su im pitanja o životu i postojanju. Godine 1929. primljena je u PEN-klub te je tim povodom napisala esej ''Ljubav i slovo''. JAZU je u Stockholmu u dva navrata predlaže za Nobelovu nagradu, 1931. i 1937. godine, a iste godine postaje i prva žena izabrana u članstvo JAZU. U posljednjoj godini života piše ''Srce od licitara'' i započinje roman ''Jaša Dalmatin'' kojeg ne uspijeva  dovršiti. Preminula je 21. rujna 1938. godine u Zagrebu.

Ivana Brlić-Mažuranić je heroina hrvatskog književnog stvaralaštva te je zasluženo stekla nadimak ''hrvatskog Andersena''. Jedna je od najvažnijih spisateljica u hrvatskoj i svjetskoj književnosti za djecu, a neka od njenih najpoznatijih djela, poput „Priča iz davnine“ i „Šegrta Hlapića“ slobodno se mogu nazvati klasicima. Zasigurno je u njezinu izvrsnu stvaralaštvu utjecaj imala njezina obitelj, koja joj je mogla pružiti obrazovanje da postigne sve ono što joj je pošlo za rukom. Kao važan utjecaj na stvaralaštvo ove spisateljice valja naglasiti i Ivanin rodni kraj koji je doista bajkovit. Planine, netaknuta priroda, ali i priče koje su se usmeno predavale (o vilama, vješticama te drugim bićima) sigurno su rasplamsale Ivaninu maštu i potakle je na pisanje jedinstvenih književnih djela. Ivana je postavila temelje za razvoj književnosti za djecu kao važnog književnog žanra, a njezina djela prevedena su na mnoge svjetske jezike te i danas služe kao inspiracija brojnim autorima i čitateljima.

U fondu Knjižnica grada Zagreba nalaze se prijevodi djela Ivane Brlić-Mažuranić na strane jezike, uključujući češki, danski, švedski, njemački i druge. Ovi prijevodi nalaze se unutar Zaštićenog fonda Hrvatskog centra za dječju knjigu i zbirke Rara. Ta djela su digitalizirana i dostupna na poveznici. 


Izvori:

1. Kos-Lajtman, A., Turza-Bogdan, T. (2010). Utjecaj usmenoknjiževnog i mitološkog supstrata varaždinskoga kraja na književni rad Ivane Brlić-Mažuranić. Narodna umjetnost, 47(2).

2. Majhut, B., Narančić Kovač, S., Lovrić Kralj, S. (2015). „Šegrt Hlapić“ - od čudnovatog do čudesnog, zbornik radova. Zagreb - Slavonski Brod: Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti, Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod.

3. Mažuranić, I. (2010). Dobro jutro, svijete! : dnevnički zapisi 1888.-1891. Zagreb: Mala zvona.

4. Skok, J. (2007). Književno djelo Ivane Brlić-Mažuranić. Varaždinske toplice: Tonimir.

5. Vuković Runjić, M. (2015). Proklete Hrvatice: dvadeset životopisa. Zagreb: Vuković&Runjić.

6. Zima, D. (2001). Ivana Brlić-Mažuranić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta.

7. Zima, D. (2019). Praksa svijeta: biografija Ivane Brlić Mažuranić. Zagreb: Ljevak.