Japanska ceremonija čaja
Susret
13.02.2020. | četvrtak
Knjižnica Augusta Cesarca, Ravnice
Početak događanja: 18.30 sati
Odjel za odrasle
Emi Murata Margetić i njezina obitelj
Japanska čajna ceremonija tradicionalni je način pripremanja i posluživanja čaja u Japanu. U čajnoj ceremoniji, po pravilu, koristi se posebna vrsta zelenog čaja u prahu, koja se razlikuje od čaja predviđenog za svakodnevnu upotrebu. Čajna ceremonija obuhvaća obrok i dva služenja čaja, a traje približno četiri sata.
Čaj je prvi puta stigao u Japan u 8. stoljeću, a donijeli su ga japanski diplomati koji su bili u posjetu Kini. Iako čaj do tada nije bio poznat u Japanu, baš u 8. stoljeću su zapisani prvi podaci o posluživanju čaja u Japanu caru Shomu. Tijekom tog perioda dva japanska redovnika, Kukai i Saicho proveli su godine studirajući budizam u Kini. Vjeruje se kako su jedan ili oba redovnika na povratku donijeli sjemenke čaja. U to vrijeme, čaj je bio dostupan samo budističkim redovnicima i plemstvu. U 12. stoljeću redovnik pod imenom Myoan Eisai često je putovao u Kinu i donosio natrag sjemenke. Eisai je čvrsto vjerovao u zdravstvene dobrobiti čaja, a napisao je i knjigu naziva „Pijenjem čaja do dobrog zdravlja“. Tisućama godina kasnije, znanost se složila s njim kako je pijenje čaja zaista dobro za zdravlje. Za čaj se u Japanu znalo i prije razdoblja Kamakura (1185-1333) ali Eisai je bio prvi koji je doveo do njegove šire upotrebe. Eisai je iz Kine donio sjeme čaja i zasadio ga blizu hrama na zemljištu koje je pripadalo jednom njegovom prijatelju. Svoju knjigu o čaju i nešto čaja poklonio je Minamoto Sanetomu (1192-1219) tadašnjem shogunu, sinu Hojo Masako i Minamoto Yoritoma, prvog shoguna Kamakura shogunata i japanske povijesti. Povod poklonu je bila bolest koja je mučila Sanetomoa. Eisai je tako postao slavan kao otac sadnje čaja u Japanu. On je smatrao da čaj ima neka ljekovita svojstva,i da ima blagotvoran utjecaj na neke bolesti. Međutim,on se očigledno nije bavio poučavanjem čajne ceremonije,iako se pretpostavlja da ju je vidio u Kini u budističkim hramovima. Čajna ceremonija uobičajeni je način kako se dočekuju gosti u zen hramu,a ponekad redovnici postave ceremoniju i za sebe.
Profesorica mr. sc. Emi Murata Margetić radi kao lektorica japanskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Čaj je prvi puta stigao u Japan u 8. stoljeću, a donijeli su ga japanski diplomati koji su bili u posjetu Kini. Iako čaj do tada nije bio poznat u Japanu, baš u 8. stoljeću su zapisani prvi podaci o posluživanju čaja u Japanu caru Shomu. Tijekom tog perioda dva japanska redovnika, Kukai i Saicho proveli su godine studirajući budizam u Kini. Vjeruje se kako su jedan ili oba redovnika na povratku donijeli sjemenke čaja. U to vrijeme, čaj je bio dostupan samo budističkim redovnicima i plemstvu. U 12. stoljeću redovnik pod imenom Myoan Eisai često je putovao u Kinu i donosio natrag sjemenke. Eisai je čvrsto vjerovao u zdravstvene dobrobiti čaja, a napisao je i knjigu naziva „Pijenjem čaja do dobrog zdravlja“. Tisućama godina kasnije, znanost se složila s njim kako je pijenje čaja zaista dobro za zdravlje. Za čaj se u Japanu znalo i prije razdoblja Kamakura (1185-1333) ali Eisai je bio prvi koji je doveo do njegove šire upotrebe. Eisai je iz Kine donio sjeme čaja i zasadio ga blizu hrama na zemljištu koje je pripadalo jednom njegovom prijatelju. Svoju knjigu o čaju i nešto čaja poklonio je Minamoto Sanetomu (1192-1219) tadašnjem shogunu, sinu Hojo Masako i Minamoto Yoritoma, prvog shoguna Kamakura shogunata i japanske povijesti. Povod poklonu je bila bolest koja je mučila Sanetomoa. Eisai je tako postao slavan kao otac sadnje čaja u Japanu. On je smatrao da čaj ima neka ljekovita svojstva,i da ima blagotvoran utjecaj na neke bolesti. Međutim,on se očigledno nije bavio poučavanjem čajne ceremonije,iako se pretpostavlja da ju je vidio u Kini u budističkim hramovima. Čajna ceremonija uobičajeni je način kako se dočekuju gosti u zen hramu,a ponekad redovnici postave ceremoniju i za sebe.
Profesorica mr. sc. Emi Murata Margetić radi kao lektorica japanskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.