Jelena Bando - Susreti u nestajanju

Izložba Susreti u nestajanju umjetnice Jelene Bando inspirirana je autoričinim istraživanjem načina života u nezapadnim zajednicama (konkretno se fokusirala na tri zajednice: Achuar, Mursi i Tsaatan). Njezina fascinacija s kulturom Drugih poticaj je za umjetničku nadogradnju kao reakciju na prikupljeni materijal koji potom slobodno vizualno interpretira. Umjetnička reakcija se prvenstveno temelji na osobnoj imaginaciji elemenata svakodnevice, vjerovanja, prirodnog okoliša i sl. koji obilježavaju svaku od tri zajednice.
 
Odabrane zajednice su potpuno različito geografski pozicionirane: Achuar je zajednica koja živi u Amazoni, na granici Ekvadora i Perua, Mursi pleme u Etiopiji, a Tsaatan nomadski stočari iz Mongolije, no umjetnica za vlastitu naraciju odabire zajedničke dodirne točke između njih. Naglasak stavlja na usko povezan odnos čovjeka i prirode koji u potpunosti definira svakodnevni život zajednice (na osobnoj i kolektivnoj razini).
 
U tom smislu njeni crteži teže obuhvatiti nekoliko zajedničkih motiva (ljudska figura, raslinje i životnje) koje percipiramo kao slobodno postavljene referentne točke. Njezin pogled izvana fragmentarno zahvaća te opipljive i ilustrativne motive koje donekle možemo asocirati uz specifičan način života zajednica međutim umjetnica izbjegava fiksirati značenja i graditi vizualno lako prepoznatljivu reprezentaciju. Tri papira velikog formata predstavljaju prostor reprezentacije tri spomenute zajednice, a predimenzionirani motivi dodatno naglašavaju fiktivni karakter takve interpretacije. Svaka od tri priče nastaje kroz duži vremenski period unutar kojeg umjetnica postepeno slojevitim crtežom oživljava ranije spomenute izdvojene motive ali cjelina kao takva čini se neuhvatljivom.
 
Naslov izložbe Susreti u nestajanju najbolje progovara o inicijalnoj motivaciji za ovako istraživanje. Naime, umjetnica odabire zajednice koje su u opasnosti da njihov tradicijski način života bude ugrožen izvanjskim utjecajima te osjeća potrebu da izrazi vlastiti stav o takvoj potencijalnoj transformaciji. Zajednice upoznaje isključivo posredno preko različitih medija (internet, knjige, fotografije itd.), a susret fikcijski inicira na papiru gdje kroz crtež artikulira vlastiti komentar. S jedne strane na crtežima prepoznajemo idealizirani i pojednostavljeni pogled na Druge ali istovremeno autorica iskreno razotkriva vlastite vizualne konstrukte te publici prikazuje vizualne reprezentacije u nastajanju. Rastvorena forma crteža onemogućava nam jednodimenzionalni pogled već nas poziva da individualno dovršimo priču koju umjetnica inicira.