Jelena Petric: Prokrustova posteljica

"Everything that I know of the world, even through science, I know on a basis of a view which is my own, or an experience of the world without which the symbols of science would be meaningless.“ – Maurice Merleau-Ponty, 1956.

Tragom fenomenološke misli Edmunda Husserla i Mauricea Merleau-Pontyja tijelo možemo shvatiti kao iskustveno perceptivni aparat kojim do znanja i spoznaja dolazimo neposredno. Prostor, vrijeme i svijet su življene kategorije koje percipiramo tijelom – prostornim poljem koje se kreće i stvara svoje mjesto u svijetu. Kako je Husserl naglasio, doživljavanjem pojedinih pojava vlastitim tijelom, emocijama i iskustvom, a bez  upliva znanstvenih, psiholoških, socioloških, povijesnih ili drugih objašnjenja „vraćamo se stvarima onakvima kakve one doista jesu“.

Naše korporalno postojanje imanja tijela i bivanja tijelom definirano je načinom prisutnosti u svijetu, kretanjem kroz njega. I slijedom toga, stvaranjem prostora. Prema Marcelu Maussu, tijelo je originalni alat kojim ljudi oblikuju svijet oko sebe, ali je i supstanca iz koje se svijet stvara. Čovjek čini prostor krećući se kroz njega, a načinom kretanja stvara kulturne forme i obrasce koje s vremenom postaju temelj funkcioniranja zajednice. Tako tijelo postaje „medij koji komunicira društvene i prostorne strukture i njihove granice“ (Mary Douglas). Tim iskustvom i spoznajom vlastitog tijela u prostoru, kao i tijela samog prostora stvara se lokacija otjelovljenog prostora (termin koji je razvila Setha M. Low). Ondje ono nematerijalno, poput misli, doživljaja i emocija zauzima prostornu i materijalnu formu. Prostor kojeg tijelom osjećamo, komuniciramo vlastitim kretanjem kroz njega, te ga stoga nanovo definiramo i stvaramo svakim svojim pokretom.

Prokrust: Pròkrust m: mit.nadimak drumskog razbojnika Damasta koji je namamljenim putnicima na postelji istezao ili podsijecao udove kako bi ih izravnao s ležajem, dok ne bi umrli; ubio ga Tezej odsjekavši mu glavu u njegovoj postelji Prokrustova postelja pren. nasilno prilagođavanje nečemu mimo moguće mjere znanja, podnošljivosti, mogućnosti
(Izvor: Hrvatski jezični portal)


Jelena Petric studentica je diplomskog studija Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Polazila je WHW Akademiju u godini 2018./2019. Izlagala je na 54. Zagrebačkom salonu pod kustoskim konceptom Bez anestezije pri kojem joj je dodijeljena Nagrada za mladog umjetnika/mladu umjetnicu. Njezin rad dio je kolekcije Erste fragmenti 2019. Članica je udruge Prirodno-umjetnički Kružok.