Josip Badalić: 1888. - 1985. povodom četrdesete obljetnice njegove smrti

Izložba Josip Badalić: 1888. - 1985. postavljena je u povodu četrdesete obljetnice smrti Josipa Badalića - poznatog hrvatskog povjesničara i kritičara, bibliografa, inkunabulista, knjižničara, slavista, kazališnog djelatnika, prevoditelja, putopisca i jednog od omiljenih profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Badalić se rodio u Deanovcu kod Ivanić-Grada. Nakon osnovne škole u rodnome mjestu završio je Kraljevsku donjogradsku gimnaziju u Zagrebu. Klasičnu filologiju (grčki, latinski) i filozofiju završio je 1914. na Sveučilištu u Zagrebu, a 1919. doktorirao filozofiju.

Iz Berlina i Pariza, svojih studijskih odredišta, javljao se dopisima u kulturnim rubrikama zagrebačkih novina, u kojima je čitatelje obavještavao o aktualnim književnim zbivanjima u svijetu. Katedru za ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu osnovao je 1945., gdje je predavao do umirovljenja 1959. godine. Bio je gostujući profesor na raznim međunarodnim sveučilištima: Uppsali, Stockholmu, Bloomingtonu, Hamburgu, Frankfurtu na Majni, Marburgu, Giessenu, Moskvi..
.
Organizacija i uređenje knjižnica te čuvanje i obrada knjižne građe s iskustvima iz stranih knjižnica bilo je njegovo područje interesa i početak znanstvenog angažmana na polju knjižničarstva i knjige općenito. Pridonio je ideji o prikupljanju stare građe, posebice građe o gradu Zagrebu (Zavičajna zbirka Zagrabiensia). Bio je knjižničar u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i predavač na kolegiju Katalogizacija i bibliografija. Upravitelj Gradske knjižnice u Zagrebu bio je od 1938. do 1940. godine, kada pod njegovim stručnim vodstvom počinje sustavna briga o izgradnji fonda namijenjenog javnosti.

Knjigu Javne knjižnice u Savskoj banovini objavio je 1937., a Američko javno knjižničarstvo 1939. godine. Prva bibliografija koju je napisao je Bibliografija hrvatske dramske i kazališne književnosti 1948. godine.

Studiju Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj objavljuje 1952., a 1957. Inkunabule v Sloveniji.

Cijeli svoj životni vijek vraćao se svojim korijenima, voljenoj Moslavini koju je zvao „književna Moslavina“ često je opisujući u svojim autobiografskim tekstovima.