Josip Juraj Strossmayer - političar, biskup, mecena

Josip Juraj Strossmayer rođen je u Osijeku 4. veljače 1815. godine, u pohrvaćenoj obitelji koja vuče korijene iz Gornje Austrije. Bez obzira na svoj silan talent, zbog neimaštine roditelja nije se mogao školovati nigdje osim u okvirima crkve. Prvo odlazi u sjemenište u Đakovu, a zatim u Peštu na studij filozofije i teologije. Godine 1834., sa samo 19 godina, stječe doktorat iz filozofije, a 1842. stječe i doktorat iz teologije u bečkom Augustineumu. Za vrijeme studija u Pešti usvojio je ideje Jana Kollara o ,,slavenskoj uzajamnosti'' te pristaje uz ilirski pokret i temeljnu misao iliraca – nacionalno jedinstvo južnih Slavena. Pet godina radio je kao profesor u sjemeništu u Đakovu, a 1847. vraća se u Beč gdje postaje dvorski kapelan i jedan od ravnatelja Augustineuma. Tijekom revolucije 1848. godine podupirao je Narodnu stranku i bana Josipa Jelačića. Borio se za ustavno i federalističko ustrojstvo države u kojem bi se mogao jamčiti daljnji razvoj slavenskih naroda u Monarhiji. Preporukom bana Jelačića, Strossmayer je imenovan srijemsko-bosanskim biskupom 18. 9. 1849. g., a ustoličen je godinu dana kasnije u Đakovu (8. 9. 1850.) u 35. godini života. U razdoblju 1860. - 1873. Strossmayer je iznimno aktivan na političkom polju. Kao istaknuti prvak Narodne stranke održao je više zapaženih govora u Hrvatskom saboru tijekom saziva 1861. godine i u razdoblju 1865. - 1867. Nakon Hrvatsko - Ugarske nagodbe i njezine revizije 1873. godine, javno se odrekao daljnjeg aktivnog političkog djelovanja, zbog sramote koju je Hrvatska podnijela tom nagodbom. Iako razočaran tom nagodbom, on ostaje na čelnim pozicijama jugoslavenske ideologije zajedno s Franjom Račkim, predsjednikom tadašnjeg JAZU-a. Njegovo konačno povlačenje iz javnog života dogodilo se nakon smrti Račkog 1894. godine.

Đakovčkim biskupom bio je 55 godina. Od najranijih dana imao je želju za ujedinjenjem katolicizma i pravoslavlja. Jedno od njegovih najzapaženijih istupa unutar crkvenog rada zasigurno je govor na Prvom vatikanskom koncilu koji je sazvao papa Pio IX. u prosincu 1869. godine. Strossmayer je na tom koncilu održao svojih pet čuvenih govora. U petom govoru, održanom 2. lipnja 1870., podvrgao je kritici predloženi nacrt dogme o papinskoj nepogrešivosti.

Zasigurno najveće Strossmayerove zasluge što se tiče hrvatskog naroda one su na kulturnom i prosvjetnom planu. Već u ranoj fazi sročio je svoje geslo ,,Prosvjetom k slobodi''. Svog je idealnog suradnika na tom polju Strossmayer pronašao u Franji Račkom kojeg poznaje od 1849. g., a kasnije postaju i vrlo bliski prijatelji. Brojne su veće biskupove darovnice, onih manjih ima i nekoliko stotina, koje je podijelio za razvoj kulturne baštine hrvatskog naroda. U Đakovu osniva sjemenište za franjevce. Ondje je sagradio i katedralu čija je gradnja započela 1866. g. te je trajala punih 16 godina. U nju je uložio velike svote novca, ali i osobnog napora. Posvetio ju je ,,slavi Božjoj, jedinstvu crkava, slozi i ljubavi naroda svoga''. Na sjednici je Banske konferencije 10. prosinca 1860. g. Strossmayer predao banu Šokčeviću zakladni list od 50.000 forinti za osnivanje Akademije. Tim činom pokrenuta je inicijativa za osnivanje Akademije u Zagrebu. Biskup je odmah izrazio želju da bi se na Akademiji ,,imali stjecati i sjediniti svi bolji umovi hrvatski, srpski, slovenski i bugarski, da viećaju kojim bi se načinom imala najpreče stvoriti jedna narodna knjiga na Slovljenskom jugu i kako bi imala uzeti u svoje okrilje sve čovječje znanosti''. Samo pitanje osnivanja Akademije Strossmayer je službeno pokrenuo na sjednici Hrvatskog sabora 29. travnja 1861. g.

Usprkos Strossmayerovima požurivanjima, proteklo je nekoliko godina da odobrenja za rad zagrebačke Akademije stigne iz Beča. Iako poprilično izmijenjena, pravila JAZU-a su odobrena 6. ožujka 1866., kraljevim reskriptom. Taj se dan smatra nadnevkom osnutka Akademije. Strossmayerovim znatnim novčanim izdacima kupljena je i vrlo bogata knjižnica od 12.000 svezaka. Nakon osnivanja Akademije, Strossmayer je izjavio da gradu Zagrebu treba i sveučilište te je, neposredno nakon odobrenja za utemeljenje JAZU-a, poslao 57.000 forinti za njegovo osnivanje. Prvo hrvatsko sveučilište svečano je otvorio ban Ivan Mažuranić 19. listopada 1874. g., a dobiva naziv Kraljevsko sveučilište Franje Josipa I. Biskup je pokrenuo inicijativu i za gradnju Akademijine palače na Zrinjevcu na koji će se smjestiti i njegova Galerija slika. Po Strossmayerovim željama sagrađena je u stilu firentinske renesanse, a stajala je oko 280.000 forinti od čega je sam Strossmayer donirao četvrtinu. Galerija je 1884. g. primila i veliku zbirku od 256 umjetnina, a njezina je vrijednost premašivala 500.000 forinti. Prigodom otvaranja Galerije 7. studenog 1884. Strossmayer je u Akademiji održao svoj posljednji veliki govor.

Na biskupskoj stolici Đakovačko-srijemske biskupije ostao je punih 55 godina. Preminuo je u svom biskupskom dvoru u Đakovu 8. 4. 1905. nakon kratke bolesti.

Popis izloženih knjiga možete pogledati u mrežnom katalogu.

Izvor: Nujić, Pavao. Josip Juraj Strossmayer – Rođeni Osječanin // Essehist, 2 (2011). Str. 70-73.