Kad bi drveće hodalo
Djeca DV Grigora Viteza iz odgojnih skupina Medvjedić, Tigrić i Pingvin pokazala su djelić svoje mašte, koju je nježno poput lahora probudila a potom kao žarko sunce razbudila zbirka pjesama Grigora Viteza Kad bi drveće hodalo, koja je obilježila mnoga odrastanja. Drveće je oživjelo, poprimilo ljudske osobine, a oni su riječju, plesom, pjesmom, igrom... dočarali što bi se sve dogodilo kad bi takvo što bilo moguće.
Zajedničke elemente dječjeg svijeta i Vitezove lirike umješne ruke i obiljem ljubavi začinjena visoka profesionalnost odgojiteljice savjetnice i dramske pedagoginje Božice Knežević, odgojiteljica savjetnica Edite Dabo i Sanje Krajač te odgojiteljica Elizabete Adembegović, Dijane Horvat, Ivančice Krmpotić i Mirte Pucek, objedinile su u odu vedrini, duhovnosti, bezazlenosti, nevinosti, razigranosti i svemu, baš svemu dobrom i mudrom.
Bila bi pregolema šteta da ono što su pripremili ostane tek među šarenim zidovima njihova vrtića. Stoga se malo naluknite i otkrijte poetičnost djetinjstva i djetinjost poezije, podsjetite se na bezbrižnost, prštavost, lakoću, ljubav, čaroliju koja se poput oblaka uvijek pokazuje u drukčijem svjetlu i obliku dajući stvarnosti obrise magičnog. Povirite na tren i pogledajte te divne malene talente koji svakim danom rastu sve više, šire i dublje...
Kad bi drveće hodalo
Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.
Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo s igračima.
Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.
Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči sa juga,
Nek dođe kod mog bolesnog druga.