Kako knjige pomažu u mentalnoj pripremi profesionalnih sportaša
Luka Škrinjarić, magistar psihologijeDodiplomski studij završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru dok je diplomu magistra psihologije stekao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Dok je bio mlad, i ne više tako mlad trenirao je nogomet a kasnije i odbojku. Kao što to i inače tako biva, kasnije je jako puno radio s nogometašima, a najveći uspjeh postigao je radeći s odbojkašicom Jelenom Nikolić, srpskom reprezentativkom koja je osvojila srebro na OI u Riu.
Još za vrijeme fakulteta, a očito i prije toga, Luka je odlučio da želi raditi s ljudima. Oduvijek je volio slušati ljude, pomagati ljude i dijeliti savjete. Zadnja karakteristika nije uvijek bila dobro prihvaćena. Kroz fakultet je shvatio da nije njegov posao da dijeli savjete već da jako dobro sluša ljude, nastoji im biti podrška na njihovom putu promjene te da ih ponešto nauči. Začudo, shvatio je da može biti dobar i u tome.
Krajem fakulteta shvatio je da bi područje njegovog interesa mogao biti rad sa sportašima. Jer nije bilo dovoljno izazovno samo pronaći posao psihologa već baš onog psihologa koji radi mentalnu pripremu sportaša. Dakako, od svih diplomiranih psihologa u tom času, gotovo sigurno, najmanje njih je živjelo upravo od rada sa sportašima. Ono što je bilo potrebno jest stvoriti vlastito radno mjesto, što je i učinio. Mlad, naivan, entuzijastičan, krenuo je u nepoznato. Poduzetničke vode i područje koje sportaši uopće ne percipiraju. No, Luka nije gledao probleme već je uvidio priliku.
Kroz rad sa sportašima, Luka je shvatio da i nije to toliko različito radu s ostalim ljudima, pa i radu s ljudima iz business-a, stoga je krenuo i u tom smjeru utabavati svoj put.
Danas Luka i dalje radi na sebi, uči od klijenata, divi se sportašima, nastoji svakim danom dati najviše od sebe ljudima s kojima radi. Ponekad uspije, ponekad ne, ali sljedeći dan kreće ponovno s istom misijom.
Prve godine bile su izazovne zbog nepoznavanja ciljne skupine s područjem rada psihologa koji se bavi mentalnom pripremom. „Pa nisam ja lud da idem kod psihologa!“ Da je Luka svaki puta dobio novčić za ovu rečenicu, imao bi dosta novčića na računu. Mnogo predavanja (često besplatnih), radionica (također besplatnih), edukacija (poneka i naplaćena) i dana provedenih učeći (isplatilo se) dovelo je do promjene.
Također, shvatio je da sportaši više vole reći da je idu kod mentalnog trenere nego kod psihologa pa je i tvrtku nazvao Mentalni Trening.
Kako su godine prolazile, tako je i broj sportaša rastao, a s brojem sportaša i njihovi uspjesi postajali su sve veći i veći. Citius altius fortius u punom smislu tih riječi.
Počeo se redati rad s određenim klubovima, potom i reprezentacijama. Sportaši i sportovi su se mijenjali, a neki ostaju u procesu mentalnog treninga već godinama. Danas, Luka govori da je sretan što može raditi sa svima onima kojima je podrška u mentalnoj pripremi potrebna u bilo kojem dijelu karijere. Luka je imao sreće što je krenuo od onih najmanjih sportaša da bi naučio dobro raditi sa onim najvećima, onima koje nazivamo uzorima. Izvor: Mentalni trening