Karlo Ris: Deprimere
Životopis
Karlo Ris rođen je 1996. godine u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti upisuje 2010. godine te se 2011. opredjeljuje za smjer Kiparski dizajn. Maturira 2014. godine te iste godine upisuje Kiparski odsjek Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2016. godine studira na Usmjerenju mala plastika i medaljerstvo pod mentorstvom profesora Damira Mataušića. Diplomira 2021. godine i iste godine postaje članom HDLU-a. Izlagao je na nekoliko skupnih žiriranih izložbi, 2018. na 13. Trijenalu hrvatskog kiparstva Gliptoteke HAZU, 2019. na XIII. Memorijalu Ive Kerdića - triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek. Samostalno je izlagao u Izložbenom paviljonu Botaničkog vrta PMF-a i Galeriji Atrijum Biblioteke grada Beograda.
Rad "Deprimere" bavi se problemom emocijama i fenomenom depresije, koji su po mojem mišljenju tijekom izolacije uzrokovane pandemijom postali bitniji nego ikada. U današnjem društvu se, unatoč povećanju dijagnoza depresije i vidljive neuroze građana, nedovoljno priča o pojmu emocija i emocionalnosti. Psihoterapija i slični oblici rada na sebi su stigmatizirani i predmet izrugivanja i kritike. Često se susrećemo s rečenicama poput "Ma što će ti to? Odi u teretanu pa se ispucaj" ili sličnim izjavama koje jasno pokazuju nerazumijevanje problema, ali i razotkrivaju stajalište našeg društva prema mentalnom zdravlju. Cilj mog rada i umjetničkog djelovanja u cjelini je podizanje svijesti o ovim temama i destigmatizacije emocionalnosti. Ovaj rad je proizvod prikupljanja podataka o vlastitom emocionalnom stanju kroz period od godinu dana te likovnog promišljanja kroz analizu istih. Sastoji se od skulptura koje prikazuju različite stupnjeve psihoterapije i postizanja samosvijesti.
Rad "1." prikazuje kalendar emocija koji sam vodio svakodnevno kroz period od godine dana pomoću kojeg sam pratio promjene svog raspoloženja. Upotrijebio sam oblik i emocije travnja 2020. godine, koji mi je bio specifično težak. Kroz analizu podataka iz dnevnika emocija dobio sam predodžbu o međuodnosu emocija te shvatio da nas, unatoč svim neprilikama, čak i mala količina sreće može “vratiti u život”. Odatle dolazi inspiracija za rad "2.", vagu u ravnoteži s nepravilnim teretima koja predočuje moć pozitivnih emocija nad prevagujućim lošim emocijama. U daljnjoj meditaciji o svojim emocijama, shvatio sam da potiskujem puno sjećanja i emocija te da me to ograničava u svakodnevnom životu. Tijekom izrade prijašnjih skulptura, u igri s elementima željezne armature, svidio mi se "kavez" u obliku trostrane prizme koji me podsjetio na metaforički kavez u kojem držimo emocije i u kojem zauzvrat one drže nas. Rad imena “3.” se sastoji od 3 kaveza koji prikazuju potisnute emocije i njihovu raznolikost. Kao završnu skulpturu cjeline odlučio sam izraditi skulpturu koja prikazuje pojam depresije. Motiv tri glave spojene u jednu pojavio se kao rezultat eksperimentiranja s glinom te sam prvotno izradio umanjenu skicu. Konačni izgled skulptre “S.T.S.” definiralo je razmišljanje o emocijama koje definiraju depresiju. Odredio da su te emocije tuga, bijes i njihova protuteža – manija. Zajedno one formiraju neugodno i neizvjesno iskustvo koje može u konačnici završiti smrtonosno ako se aktivno ne radi na poboljšanju stanja.
Karlo Ris rođen je 1996. godine u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti upisuje 2010. godine te se 2011. opredjeljuje za smjer Kiparski dizajn. Maturira 2014. godine te iste godine upisuje Kiparski odsjek Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2016. godine studira na Usmjerenju mala plastika i medaljerstvo pod mentorstvom profesora Damira Mataušića. Diplomira 2021. godine i iste godine postaje članom HDLU-a. Izlagao je na nekoliko skupnih žiriranih izložbi, 2018. na 13. Trijenalu hrvatskog kiparstva Gliptoteke HAZU, 2019. na XIII. Memorijalu Ive Kerdića - triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek. Samostalno je izlagao u Izložbenom paviljonu Botaničkog vrta PMF-a i Galeriji Atrijum Biblioteke grada Beograda.
Rad "Deprimere" bavi se problemom emocijama i fenomenom depresije, koji su po mojem mišljenju tijekom izolacije uzrokovane pandemijom postali bitniji nego ikada. U današnjem društvu se, unatoč povećanju dijagnoza depresije i vidljive neuroze građana, nedovoljno priča o pojmu emocija i emocionalnosti. Psihoterapija i slični oblici rada na sebi su stigmatizirani i predmet izrugivanja i kritike. Često se susrećemo s rečenicama poput "Ma što će ti to? Odi u teretanu pa se ispucaj" ili sličnim izjavama koje jasno pokazuju nerazumijevanje problema, ali i razotkrivaju stajalište našeg društva prema mentalnom zdravlju. Cilj mog rada i umjetničkog djelovanja u cjelini je podizanje svijesti o ovim temama i destigmatizacije emocionalnosti. Ovaj rad je proizvod prikupljanja podataka o vlastitom emocionalnom stanju kroz period od godinu dana te likovnog promišljanja kroz analizu istih. Sastoji se od skulptura koje prikazuju različite stupnjeve psihoterapije i postizanja samosvijesti.
Rad "1." prikazuje kalendar emocija koji sam vodio svakodnevno kroz period od godine dana pomoću kojeg sam pratio promjene svog raspoloženja. Upotrijebio sam oblik i emocije travnja 2020. godine, koji mi je bio specifično težak. Kroz analizu podataka iz dnevnika emocija dobio sam predodžbu o međuodnosu emocija te shvatio da nas, unatoč svim neprilikama, čak i mala količina sreće može “vratiti u život”. Odatle dolazi inspiracija za rad "2.", vagu u ravnoteži s nepravilnim teretima koja predočuje moć pozitivnih emocija nad prevagujućim lošim emocijama. U daljnjoj meditaciji o svojim emocijama, shvatio sam da potiskujem puno sjećanja i emocija te da me to ograničava u svakodnevnom životu. Tijekom izrade prijašnjih skulptura, u igri s elementima željezne armature, svidio mi se "kavez" u obliku trostrane prizme koji me podsjetio na metaforički kavez u kojem držimo emocije i u kojem zauzvrat one drže nas. Rad imena “3.” se sastoji od 3 kaveza koji prikazuju potisnute emocije i njihovu raznolikost. Kao završnu skulpturu cjeline odlučio sam izraditi skulpturu koja prikazuje pojam depresije. Motiv tri glave spojene u jednu pojavio se kao rezultat eksperimentiranja s glinom te sam prvotno izradio umanjenu skicu. Konačni izgled skulptre “S.T.S.” definiralo je razmišljanje o emocijama koje definiraju depresiju. Odredio da su te emocije tuga, bijes i njihova protuteža – manija. Zajedno one formiraju neugodno i neizvjesno iskustvo koje može u konačnici završiti smrtonosno ako se aktivno ne radi na poboljšanju stanja.