Katarina Tamhina
Pred nama je prva samostalna izložba slika pejzaža autorice Katarine Tamhine, ciklus nastao u proteklih 3 godine u kojem djela pružaju uvid u Katarinino stvaralaštvo; od ranih realističkih prikaza rađenim prema predlošcima, preko figurativno reduciranih, pomalo simboličkih prikaza, te novijih prikaza u kojem progovara apstrakcija, simbolika i nadrealnost. Izložba prikazuje jednu polaganu transformaciju od slikanja po promatranju do misaonog, simboličkog slikarstva.
Osnovna odlika slikarske poetike autorice jest nepokolebljivo uvjerenje u oblik i vid duhovne komunikacije. Za autoricu crtanje i slikanje je sustavni pokušaj iznalaženja vizualnog govora koji je teško pretočiti u riječi. Ova izložba koja ujedinjuje različitost vizualnog razmišljanja njezinih slikarskih istraživanja logičan rezultat je, ali ne i razlog oličavanja. Upravo stoga vrijedi pogledati kako je riječ o autorici koja je svoju kreativnu osobnost prvotno iskazala prihvativši izazov tradicionalnog motiva pejzaža. No postepenim vizualnim istraživanjem odabrala je odmak koji s pravom ukazuje na otklon od figurativnog prema simboličkom, pomalo apstraktnom. Sve kasnije autoričine stvaralačke putanje bogato će baštiniti plodove takve stvaralačke odluke. Slike ostvarene u ovom odabranom ciklusu obilježene su težnjom prikaza vizualnog razmišljanja, prepoznatljivom artikulacijom akrila na platnu i čvrstim uvjerenjem kako je slika psihoemocionalna struktura što paradigmatski dolazi do izražaja u figurativnim sklopovima ciklusa „pejzaži“. Upravo stoga se autorica ne odlučuje za uniformnost nego se predstavlja s različitim stilskim inačicama.
U prvotnim pokušajima kao dominantni motiv ističe se pejzaž prikazan čisto figurativno, ilustrativno sa svim planovima kadriranja pejzaža, pazeći na perspektivu prostora, atmosfersku perspektivu u kojoj prvi plan mora imati jasne, čiste, intenzivnijim valerom oslikane detalje, dok u svakom sljedećem planu tonovi valera pomalo blijede i prelaze u sivkaste blijede tonove.
U sljedećem koraku autorica izazvana modernijim slikarstvom i dalje zadržava privrženost pejzažu ali ovaj puta osmišljenijem komponiranju, a klasičnu zeleno - žuto - smeđu paletu mijenjajući u novu, intenzivniju paletu. Boja kao glavni likovni element i sadržaj djela definira vrijednost svake plohe stvarajući pomalo napetost unutar pojedinih valera. Modulacija boja koja igra veliku ulogu unutar kompozicija samo je početak neiscrpne borbe miješanja boja na paleti i iščekivanja rezultata na platnu istoga. A i crna se ističe kao konturna linija unutar pojedinih rješenja pastoznih namaza poput vitraja zatvarajući pojedine obojene plohe. Sjenčanje kao popratna vrijednost unutar klasičnog slikanja je izostavljeno iz čistog htjenja postizanja modulacija boja, valer naspram valera.
U novijim slikama autorica doslovno pročišćava klasičnu kompoziciju pejzaža reducirajući ga na minimalno figurativno. Upotrebljavajući figurativnost kao oslonac u svojim misaonim konceptima novih kompozicija autorica pomno bira i povezuje prepoznatljive elemente, ali u sasvim nove, pomalo nadrealne nama nepoznate priče. Različiti dijelovi pejzaža ugrađuju se u novu cjelinu. Boja nosi elemente, usklađeni tonovi različitih valera harmoniju, a ritam širokih ploha naspram sitnih poteza kista poput rastera, čistoća ploha čvrste i jasne kompozicije. Forme nastaju spajanjem i bojenjem elemenata različitog oblika u jedinstvene cjeline.
Osjeća se upornost u slikanju, istraživanju vrijednosti valera boje i optičkog miješanja u promatračevom oku kao autoričino problematiziranje modernog slikarstva, ma koliko sve izgledalo jednostavno.
Ana Tomljanović