"U ovoj slikovnici riječ je o kratkoj, vedroj priči ostvarenoj fotografiranjem lutaka u stvarnim okruženjima. Za to je potreban veliki prethodni trud, jer treba izraditi lutke, osmisliti njihovu priču, postaviti ih u interijere i eksterijere u kompozicijski sklad. Vodeći se ljubavlju prema knjizi i velikim iskustvom u radu s mladim ljudima, autorice su ispričale jednostavnu i iskrenu priču o likovima koje djeca neće baš sresti u svakodnevnome životu, i o dvjema životinjama koje su omiljene kao kućni ljubimci. Stoga će već izbor likova privući malene. Klaunesa i snagator su vedrih lica, naglašenih u detaljima.(...) Priča o njima budi na empatiju i suosjećanje, na promišljanje o postupcima nekih drugih ljudi, a sve se završava u ugodnom okruženju knjižnice koja daje utočište i nalazi rješenje za njihove nevolje. Uopće, knjižnica kao utočište i knjiga kao lijek za tugu teme su za sebe, vrijedne da se variraju u slikovničkome opusu (kao što se na različite načine tematiziraju katkad u romanima)."  Iz recenzije Diane Zalar.