Knjiga i slika - skupna izložba
Ivan Barun, foto: Ivan Posavec
Druga iz ovogodišnjeg ciklusa Mladi likovni umjetnici u knjižnici u izboru Feđe Gavrilovića okuplja umjetnike predstavljene u prethodnim ciklusima: Ivana Baruna, Luku Kuševića, Manuelu Pauk, Juricu Pušenjaka, Taru Beatu Racz i Dominika Vukovića.
Čitanje (kao i sve drugo) nije dobro samo po sebi. Nikad nisam bio pobornik školničke teze, kako je čitanje imperativ zbog nekog tobožnjeg samousavršavanja. Čitati treba onaj kojega ta aktivnost veseli. A čak i oni koji malo čitaju, ponekada nađu knjigu koja ih oduševi. Mladi likovni umjetnici čitaju više ili manje, a njihovi radovi na ovoj izložbi inspirirani su književnim djelima koja su povezali s vlastitim stilom.
Manuela Pauk je u našem malom svijetu likovnosti poznata po skulpturama životinja, pa je sada napravila hermelina koji predstavlja daemona u životinjskom obliku – glas vlastitog duha, ili višeg ja – iz trilogije Njegove tamne tvari Philipa Pullmana. Sam je Pullman ideju za daemone dobio sa slike Dama s Hermelinom Leonarda da Vincija, što je još jedan dobar primjer isprepletenosti umjetničkih izraza. Luka Kušević je u opisima prirode iz romana Malicroix, Henrija Bosca našao ekvivalent svoje težnje da u kolorističkim intenzitetima ostvari dojam višeg shvaćanja prirode, dojam stanja budnosti kojemu teže praktikanti mističnih učenja.
Nadilaženje sebe i svojih fizičkih ograničenja je, također, tema romana Galeb Jonathan Livingston pisca i avijatičara Richarda Bacha, koji je inspirirao crtež Dominika Vukovića, na kojemu ptica iz naslova leti elektriziranim prostorom. Vješto stilizirane životinje Ivana Baruna aluzija su na zbirku priča Rudyarda Kiplinga Just So Stories (u hrvatskom prijevodu – Kako je deva dobila grbu). Tara Beata Racz je u razigranom kolažu uspjela dočarati neobičan stil japanskog pisca Harukija Murakamija, a rad je posvetila njegovu romanu Lov na divlju ovcu. Jurica Pušenjak, poznat kao Mozart, prepustio se mračnijoj imaginaciji i nacrtao vrata sobe 101, iz Orwellove 1984., sobe u kojoj se odvijaju najstrašnija mučenja koja lome volju (stvarnih ili pretpostavljenih) protivnika sveobuhvatnog društvenog sustava iz tog romana.
I knjige, kao i vladari društva iz 1984., kontroliraju i oblikuju našu svijest. Ovi su mladi likovni autori uspjeli svoju svijest spojiti sa sviješću različitih književnika, pretočiti svoju imaginaciju u njihovu sudjelujući u zabavi koju pruža taj često opojan spoj knjige i slike.
Čitanje (kao i sve drugo) nije dobro samo po sebi. Nikad nisam bio pobornik školničke teze, kako je čitanje imperativ zbog nekog tobožnjeg samousavršavanja. Čitati treba onaj kojega ta aktivnost veseli. A čak i oni koji malo čitaju, ponekada nađu knjigu koja ih oduševi. Mladi likovni umjetnici čitaju više ili manje, a njihovi radovi na ovoj izložbi inspirirani su književnim djelima koja su povezali s vlastitim stilom.
Manuela Pauk je u našem malom svijetu likovnosti poznata po skulpturama životinja, pa je sada napravila hermelina koji predstavlja daemona u životinjskom obliku – glas vlastitog duha, ili višeg ja – iz trilogije Njegove tamne tvari Philipa Pullmana. Sam je Pullman ideju za daemone dobio sa slike Dama s Hermelinom Leonarda da Vincija, što je još jedan dobar primjer isprepletenosti umjetničkih izraza. Luka Kušević je u opisima prirode iz romana Malicroix, Henrija Bosca našao ekvivalent svoje težnje da u kolorističkim intenzitetima ostvari dojam višeg shvaćanja prirode, dojam stanja budnosti kojemu teže praktikanti mističnih učenja.
Nadilaženje sebe i svojih fizičkih ograničenja je, također, tema romana Galeb Jonathan Livingston pisca i avijatičara Richarda Bacha, koji je inspirirao crtež Dominika Vukovića, na kojemu ptica iz naslova leti elektriziranim prostorom. Vješto stilizirane životinje Ivana Baruna aluzija su na zbirku priča Rudyarda Kiplinga Just So Stories (u hrvatskom prijevodu – Kako je deva dobila grbu). Tara Beata Racz je u razigranom kolažu uspjela dočarati neobičan stil japanskog pisca Harukija Murakamija, a rad je posvetila njegovu romanu Lov na divlju ovcu. Jurica Pušenjak, poznat kao Mozart, prepustio se mračnijoj imaginaciji i nacrtao vrata sobe 101, iz Orwellove 1984., sobe u kojoj se odvijaju najstrašnija mučenja koja lome volju (stvarnih ili pretpostavljenih) protivnika sveobuhvatnog društvenog sustava iz tog romana.
I knjige, kao i vladari društva iz 1984., kontroliraju i oblikuju našu svijest. Ovi su mladi likovni autori uspjeli svoju svijest spojiti sa sviješću različitih književnika, pretočiti svoju imaginaciju u njihovu sudjelujući u zabavi koju pruža taj često opojan spoj knjige i slike.
Feđa Gavrilović
Projekt je realiziran uz pomoć sredstava Knjižare Ljevak i Knjižnica grada Zagreba.