Knjižni fond Radničke biblioteke u razdoblju od 1927. do 1941. godine

Radničku biblioteku osnovao je 1927. godine “Kulturno-prosvjetni odsjek“ Radničke komore za Hrvatsku i Slavoniju. Knjižnica je nastala u složenim društvenim i političkim prilikama dvadesetih godina 20. stoljeća u ondašnjoj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, punoj društvenih i političkih proturječnosti i stalnih kriza. U tim okolnostima osnivač knjižnice, Radnička komora, institucija koja se bavila „unapređenjem ekonomskog, socijalnog i kulturnog položaja radnika“, nastojala je i kroz djelatnost knjižnice ostvariti određene društvene i političke zadatke, koji su bili povezani sa svrhom postojanja Radničke komore, kao i s njezinom političkom opredijeljenošću. Nastojanja oko realizacije tih zadataka vidljiva su stoga u nabavnoj politici knjižnice, to jest u načinu na koji je Radnička biblioteka, u periodu od osnutka, pa do početka Drugoga svjetskog rata, oblikovala svoje fondove, kao i svoje poslovanje u cjelini.

Stavljajući se na raspolaganje svim stanovnicima Zagreba, primarni zadatak knjižnice bio je približiti knjigu brojnim radnicima i namještenicima i njihovoj djeci (nabava lektirnih naslova, književnih klasika, zabavne literature, putopisa, biografija i tome slično). Također, trebalo je pribaviti građu koja se bavila pitanjima materijalnih i socijalnih prava radnika, njihovih životnih uvjeta (stanovanje, zdravlje), te pridobiti nove sindikalno aktivne korisnike. Kako sindikalna borba za radnička prava, nije samo bila samo „strukovna“, nego i politička, zadatak je bio da se nabavom socijalističke i marksističke literature, kao i socijalno angažirane književnosti, lijeve političke ideje približe radnicima, ali i obrazovanoj publici,  intelektualcima.

Analiza brojnosti i strukture knjižnoga fonda pokazuje da je do travnja 1941. godine nabavljeno 16 677 knjiga, od čega je 46 posto bila književnost, a 54 posto stručna, odnosno znanstvena literatura uglavnom s područja društvenih i humanističkih znanosti. U fondu prevladavaju knjige na stranome jeziku, ponajviše na njemačkome, pa i u slučaju beletristike, koja je, ipak, bila u nešto malo većem broju zastupljena na hrvatskome jeziku.

Uz brojne knjige iz područja društvenih i humanističkih znanosti koje govore o lijevo orijentiranoj društvenoj teoriji i političkoj praksi (marksizam, socijalizam, socijaldemokracija, austromarksizam), u početnome fondu svoje su mjesto našle vrijedne znanstvene i stručne knjige (bez ideološkog predznaka). Također, nabavljane su i knjige koje su se bavile karakterom i oblicima novih ideologija koje se javljaju dvadesetih i tridesetih godina (fašizam, nacionalsocijalizam), te kritički pogledi na zbivanja u Rusiji/SSSR-u, a mogao se posuditi i pokoji zanimljiv „prirodnjački“ naslov. U knjižnici su se mogli pronaći naslovi autora poput Maxa Webera, Sigmunda Freuda, Friedricha Nietzschea, Panaita Istratija, Alfreda Döblina i mnogih drugih, u vrijeme kada njihovi prijevodi na hrvatski jezik još nisu postojali.

Knjige koje su nabavljene u navedenome razdoblju danas čine dio Zaštićenoga fonda Knjižnice Božidara Adžije.