Ivan Lacković Croata bio je istaknuti hrvatski likovni umjetnik-samouk, predstavnik hrvatskog naivnog slikarstva, kolekcionar i bibliograf. Slikao je uljem na staklu, tradicionalnom tehnikom hrvatskih naivnih umjetnika sjevernih krajeva Hrvatske. Najčešće je crtao pejzaže, ljude, cvijeće i mrtve prirode. Njegov osobni izričaj je bila linija. U pejzažima je crtao prikaze zbivanja iz seoskog života – pričao je o ljudima koji su se slučajno pojavili samo u prolazu, dok sve oko njih ostaje nepromjenjivo. Slikao je nostalgične prizore iz zavičaja, služeći se toplim nijansama smeđe boje, potpuno se usredotočujući na stvaranje romantična ugođaja upozoravajući na ljepotu i značenje običnoga i svakidašnjega.

Rodio se u Batinskoj, 1. siječnja 1932. godine. Prve slike naslikao je 1944. godine vodenim bojama, 1952. izrađuje prve crteže, a preseljenjem u Kloštar Podravski, nastaju njegove prve slike. 1957. godine seli u Zagreb i zapošljava se na Zagrebačkoj pošti, a od upoznavanja Krste Hegedušića, 1962. godine, povremeno radi u njegovoj majstorskoj radionici. Nakon napuštanja radnog mjesta u Zagrebačkoj pošti, odlazi iz državne službe te se počinje profesionalno baviti slikarstvom. Tada postaje slobodni umjetnik čija djela javnost upoznaje na brojnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu, a izlagao je po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, najviše u Hrvatskoj te na skupnim i samostalnim izložbama u Europi, Aziji, Africi, Americi i Australiji. Njegove slike i crteži nalaze se u mnogim uglednim svjetskim galerijama i privatnim zbirkama.

Osim slikarskoga, stvorio je velik crtački opus. Nakon prve mape serigrafija 1968., znatni dio svojega rada posvetio je grafici; objavio je četrdesetak grafičkih mapa, bavio se ilustriranjem knjiga, oblikovao je prepoznatljive motive na plakatima, tapiserijama, sagovima, zlatnicima i srebrnjacima (1987.), porculanu i staklu (tvornica Kristal u Samoboru, 1990.–1992.), a za zagrebački HNK scenografije, seriju plakata, (1990. i 1992) i predložak za veliki svečani zastor 1994. Njegova djela nalaze se i na poštanskim markama iz 1973., 1994., te crtež Poštar 1995. Klasik je hlebinske škole i hrvatske naive te jedan od najeminentnijih crtača svjetske naive. Dobitnik Nagrade grada Zagreba 1986. godine.
1987. godine otvorena je Galerija Batinske – Ivan Lacković Croata u kojoj je zbirka njegovih doniranih radova, a 1993. o njemu je snimljen dokumentarni film Čovjek mora nositi svjetlo. U opusu radova iz 90-ih je niz crteža s temama ljudske patnje iz Domovinskog rata.

Preminuo je u Zagrebu, 29. kolovoza 2004. godine, a po njemu je osnovna škola u Kalinovcu dobila ime.