Kristina Novosel: Obdukcija II

Otvorenje izložbe: četvrtak, 9. 1. 2025. u 19 sati

Kao i u drugim radovima Kristine Novosel, izložbeni prostor transformira u imaginarni prikaz svojeg unutarnjeg svijeta. U njemu izlaže djelo sačinjeno od dva elementa, koje nastaje kao rezultat introspektivne analize vlastitog identiteta. Dijelovi rada simboliziraju neodvojivije i isprepletene sfere života - apstraktni svijet uma i onaj konkretan, materijalni. Prvi dio sastoji se od svakodnevnih predmeta - cipele, ambalaža lijekova, odjeća, knjige - koji su naizgled nasumično i bez strukture rasprešeni po podu. Umjetnica ove predmete naziva placeholderima, objektima koji zauzimaju poziciju nečega drugoga i koji imaju isključivu ulogu simbola. Upravo je to jedan od razloga zašto predmeti bivaju prekriveni bijelom bojom. Time im je uskraćen njihov vanjski izgled, a ostaje samo esencija onoga što jesu. Tako na primjer knjiga ne predstavlja autora, njegovu priču ili pjesme, već samo predmet kao takav: knjigu koja ima svoj oblik, težinu, teksturu i simboličnu vrijednost. Placeholderi kod umjetnice izazivaju efekt sličan onome koji madeleine keksi i lipov čaj imaju kod Prousta. To su predmeti koji čuvaju sjećanja, a doticaj s njima ima moć prisilnog prisjećanja na ono što je zaboravljeno.

Ta prisjećanja su sadržana u predmetima na tjelesan način, dok se apstraktnije prikazuju unutar umjetničke knjige izložene na postamentu. Knjiga, prigodno izložena u prostoru čitaonice knjižnice, sadrži poeziju koju je umjetnica pisala i sakupljala s godinama. Tekstovi su odraz njezinih osjećaja, sjećanja i događaja, pridajući knjizi snagu intimnog dnevnika kroz koji čitamo život umjetnice. Po uzoru na pjesme Stéphanea Mallarméa, oblikovani su u stilu konkretne poezije: njihov raspored u knjizi određen je vizualnim asocijacijama i ritmičnim kompozicijama, stvarajući tako vizualne pandane zapisanih riječi. Knjiga je izvedena u grafičkoj tehnici dubokog tiska, kojom se riječi otisnu bez boje, ostavljajući taktilna izbočenja na papiru. Unutar kaosa riječi i ispremiješanih pjesama, pojedini stihovi na svakoj stranici istaknuti su crnom bojom. Na taj način istodobno predočava prisutnost svih misli, koje bivaju zamršene, nerazumljive i teško odvojive. Novosel sama naglašava: „tehnika je uvijek u službi koncepta“.

Korištenjem određenih tehnika i načinom na koji postavlja elemente u prostor, umjetnica naglašava kontrast između tjelesnog i metafizičkog, između predmeta i poezije. Naizgled neorganiziran raspored predmeta odražava se u naizgled neorganiziranom rasporedu riječi, a kroz obje strukture se reflektira metež unutarnjeg svijeta. Proces analize tog zbrkanog skupa misli i uspomena je po svojoj prirodi subjektivan. Bez obzira na to, umjetnica ga provodi sustavno i analitički, s ciljem maksimalne objektivnosti. To je očito u odabiru sterilne bijele boje i u činjenici da su pjesme pisane u trećem licu, iz vanjske perspektive. Sam postupak analize time postaje oblik figurativnog izlaženja iz vlastitog bića te proučavanje istoga kao vanjski promatrač s odmakom. Upravo iz tog razloga Novosel je za ovaj projekt odbrala naziv „Obdukcija II“. Prema riječima umjetnice, broj II u nazivu označava da se radi o jednoj drugoj vrsti obdukcije, za razlike od one koja se radi posthumno. Kroz „obdukciju“ ona otvara i secira vlastiti život. Time nastoji kategorizirati njegove elemente kako bi samoj sebi i onima koji svjedoče procesu objasnila svoj identitet i sve dijelove od kojih je sačinjen. Kao što se u standardnoj obdukciji utvrđuje postojanje, istinitost i tok događaja, tako i ovaj umjetnički postupak rezultira određenim osjećajem mira, sigurnosti i kontrole nad onime što je teško kontrolirati.