Krošnje, kiše i kišobrani

Kad osvanu kišni dani, odasvud iziđu kišobrani. I crveni, i žuti, i zeleni i plavi, i šareni... Rašire svoje krošnje pa, poput krijesnica, razbijaju sivilo. Neki su toliko veseli da, poput ptice, otprhnu iz ruku svojih vlasnika i zapletu se u krošnje stabala pa se otamo smijulje i ljuljaju i golicaju maštu svojom igrom i ne daju se ničim smesti u svojoj radosti. Neki polete put nebeskih visina i zauvijek nestanu iza kakvoga brda, željni plavih pustolovina što žive u snovima. Dok vjetar šušti i svira u krošnji stabala pjesmu punu čežnje i nadanja, svaki kišobran pleše svoj kišni ples, pun iskričavoga, nesputanog veselja. Pleše slijedeći ritam zvukova tišine, kao što su romor ili jaki udar kišnih kapi, i pušta da kiša ispere sve njegove tuge, sve njegove samotne i nevesele misli. Jer i kišobrani imaju svoje sjete, jake i velike osobito za sunčanih dana. Baš kao i svaki čovjek.
Najljepše od svega je prijateljstvo između kišobrana, kiše i krošanja. Baš kao što svako stablo ima korijen, deblo i krošnju, tako i svaki kišobran ima to isto, a oboma im je prijeko potrebna kiša za život, za radost, za osmijeh... Poveznica među njima još je nemali broj, baš kao što je velika i nemjerljiva povezanost između, recimo, književnosti i likovne umjetnosti. Želeći djeci ukazati na međusobno prožimanje ovih dviju umjetnosti i svega što nalazimo u svojemu okolišu, odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević, odgojiteljica savjetnica Edita Dabo i odgojiteljica Dijana Horvat povele su djecu u čarobni svijet hrvatske poezije. Nakon što su djeca doživjela ritam pjesme Rođenje kiše Stjepana Jakševca, i to i zvučno i vizualno, ilustrirala su temu pjesme. Rezultat njihova književno-likovnog rada je izložba u kojoj se čita jedinstveni dječji pogled na svijet i njihova ničim zapretena mašta.
Za realizaciju nije bilo potrebno ići u kupnju. Praktične, kakve jesu, odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević, odgojiteljica savjetnica Edita Dabo i odgojiteljica Dijana Horvat u obližnjim su parkovima s djecom pronašle sve što im je potrebno, a te darove prirode kombinirale su s papirnatim rolicama, već upotrijebljenim ukrasnim papirom, pokojim drvenim štapićem ostalim od davno pojedenog ljetnog sladoleda i ostalim sitnicama koje su vrijedno skupljale s djecom. Naravno, bila je to još jedna vesela zelena lekcija o recikliranju.

Izložba je organizirana u sklopu projekta Zelena knjižnica.