Kvadratura kruga zagrebačke filozofije prakse: Praxis i praksisovci 1964-1974

Iako se iz današnje perspektive može činiti neobičnim, paradigma marksističke filozofije u drugoj polovici 20. stoljeća u cijelom je svijetu bila vrlo heterogena, poglavito ako na umu imamo značajnu razliku između marksističke filozofije i marksizma, u smislu društvenog svjetonazora ili političke ideologije zemalja tzv. realnog socijalizma. A baš je na toj točki krajem 50-ih i početkom 60-ih godina 20. st. došlo do bitnog prijeloma na društveno-humanističkim odsjecima sveučilišta glavnih gradova nekolicine republika bivše države. Filozofima i sociolozima, mahom profesorima na pripadajućim katedrama, dosadilo je biti pukim „privjescima“ poluobrazovanih partijskih ideologa izašlih iz NOB-a i poslijeratne socijalističke revolucije (dogmatskih marksista), te su se odlučili za opasnu i neizvjesnu avanturu originalnog i autentičnog proučavanja i tumačenja izvornog Marxovog djela. Pri tomu su se posebno fokusirali na njegove rane radove, kolokvijalno rečeno „mladoga Marxa“ i njegove glasovite Grunrisse (Osnove kritike političke ekonomije) te na problem otuđenja koji je u tim spisima razrađivao. Uz filozofijske pojmove prakse (razvijane u filozofiji od Aristotela preko Kanta do Marxa, da spomenemo samo najvažnije), postvarenja, razotuđenja, istinske humanizacije ljudskog društva, služeći se metodama u rasponu od povijesnog mišljenja do mišljenja revolucije kao simptoma istinski slobodnog čovječanstva, praksisovci su razvijali samosvojnu filozofijsku poziciju lišenu dnevno-političkih invokacija svojstvene dogmatskom, ideologijski strukturiranome marksizmu partijskih foruma.

Iako je bila riječ o duhu vremena koji je imao brojne odjeke u cijeloj bivšoj državi, činjenica je da je početak ove misaone orijentacije bio u Zagrebu, inicijativom nekolicine profesora filozofije i sociologije zagrebačkog Filozoskog i Fakulteta političkih znanosti. Među osnivače i glavne protagoniste zagrebačke filozofije prakse ubrajamo Predraga Vranickog (1922-2002), Gaju Petrovića (1927-1993), Milana Kangrgu (1923-2008), Branka Bošnjaka (1923-1996), Danila Pejovića (1928-2007), Danka Grlića (1923-1984), Vanju Sutlića (1925-1989), Rudija Supeka (1913-1993) i Ivana Kuvačića (1923-2014). Uz mnoge druge, to je krug glavnih aktera koji su početkom 60-ih godina prošloga stoljeća odlučili pokrenuti stvari s mrtve točke pokrećući filozofski časopis Praxis (1964-1974) i Korčulansku ljetnu školu te filozofiji i sociologiji, kao i ostalim društveno-humanističkim znanostima, dati novi zamah i smjer povijesnog djelovanja.
U početku, dok je praksisovska programatska kritika svega postojećeg bila orijentirana na tvrdokorni, dogmatski marksizam sovjetskoga tipa, sve je bilo u redu. Ali kad su na red došle devijacije društvenoga bitka tadašnje države, napadi i kritike na časopis i Korčulansku ljetnu školu, pa i na same pripadnike ove filozofske orijentacije bili su sve brojniji i neugodniji. Orkestrirani napadi u partijskome tisku, forumima i među ideolozima „tvrdog“, dogmatskog dijalektičkog marksizma doveli su do gašenja časopisa i zatvaranja Korčulanske ljetne škole 1974. godine. Iako su u drugim gradovima bivše države sljedbenici praksis filozofije doživjeli i veće nevolje, pripadnici zagrebačke filozofije praksisa nastavili su svoje djelovanje u novonastalim, bitno otežanim uvjetima. Borba za vlastitu filozofijsku poziciju kod njih nikada nije potpuno skinuta s dnevnoga reda, a odvijala se kroz pojedinačan rad, knjige koje su objavljivali i profesuru na fakultetima. Ipak, onaj polet i zanos prvih deset godina - vrhunac zagrebačke filozofije prakse, ostao je iza nadolazećih godina.
S vremenom, i novim društveno-povijesnim okolnostima, jenjavali su politizirani napadi na filozofiju prakse, a pojačavao se, bilo afirmativan bilo negativan filozofijski dijalog. Tako je već 80-ih godina prošlog stoljeća, najdosljedniji kritičar praksisovaca bio zagrebački zastupnik analitičke filozofije i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Neven Sesardić (Iz analitičke perspektive, Sociološko društvo hrvatske,1991. g.) a tijekom 90-ih, tu je ulogu preuzeo Mislav Kukoč, posebno svojom knjigom Kritika eshatologijskog uma (Kruzak, 1997. g.) Iako je na prijelazu stoljeća splasnuo interes za marksizam i filozofiju prakse, posebno djelovanjem  Milana Kangrge (praktično do zadnjih dana svog života 2008. g.), može se reći da je praksisovska filozofija ipak preživjela to teško vrijeme. U međuvremenu objavljene su još neke knjige koje su održale interes za filozofiju prakse ali i opuse pojedinih praksisovaca, posebno za one najeksponiranije: Gaju Petrovića, Milana Kangrgu, Rudija Supeka i Vanju Sutlića. K tomu, novi zamah proučavanju ove filozofije potaknulo je obilježavanje 50. obljetnice pokretanja časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole, 2014. g. (zbornik Aspekti praxisa, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 2014., kao i knjiga Borislava Mikulića posvećena filozofiji Milana Kangrge: Nauk neznanja, Arkzin 2014.). Konačno, upravo je ove, 2018. g. svjetlo dana ugledala knjiga Veselina Golubovića, ustrajnog i dugotrajnog istraživača filozofije prakse i stručnjaka za opus Gaje Petrovića, Zagrebačka filozofija prakse (Plejada, 2018.)
Na koncu možemo ustvrditi da je zagrebačka filozofija prakse kao povijesna i filozofijska činjenica u trenutku svoga nastanka bila navlastito zagrebačka i hrvatska inicijativa, koja je istovremeno imala velik odjek u svim značajnijim kulturnim centrima bivše države te je bila cijenjena i od strane cijelog razvijenoga filozofskog svijeta.  Popis redovitih suradnika časopisa Praxis izgleda „zastrašujuće“ i danas izaziva poštovanje. Danas, obnovom interesa za ovaj značajan dio hrvatske filozofske baštine 20. stoljeća i otvaranjem konstruktivnog dijaloga s najznačajnijim predstavnicima te filozofije ostvaruju se pretpostavke za značajniju integraciju njihova naslijeđa u našu suvremenu filozofiju. A univerzalnost praksisovskog stremljenja, dubina zahvata u filozofijsku tradiciju kao i dosljednost filozofskog djelovanja, sudeći prema mišljenju većine interpreta, svrstava zagrebačku filozofiju prakse u same vrhunce hrvatske filozofije 20. st.
 
Za daljnje istraživanje možemo se poslužiti našim katalogom ili online Digitalnim arhivom Praxisa i Korčulanske ljetne škole na mrežnoj adresi:
http://www.praxis-arhiva.net/digitalni-arhiv-praxisa-i-korculanske-ljetne-skole/