Laura Barić: Plavo nebo s preljevom

U jeku pandemije 2020. godine na društvenim mrežama je buknuo trend pod nazivom cottagecore, a vizualno ga definiraju pripitomljena priroda reprezentirana kroz idilične ruralne krajolike, umiljate životinje, domaća hrana, divlje cvijeće i slično. Cottagecore je specifičan po tome što prividno stvara dokolicu i popratan osjećaj sigurnosti i blagostanja te poziva na neograničeno uživanje u prirodi koja je podređena upravo nama. Nastavno na taj trend pojavio se i kidcore koji je opisan kao čežnja za periodom odrastanja u devedesetima te se oslanjao na vizualne simbole toga vremena - naglašene pastelne boje, Rugrats ili Hello Kitty, svjetlucave duge, plišance, smajliće, naljepnice, ali i brendove poput Mattela, Hasbroa i Skittlesa. Oba trenda objedinjuju pomalo eskapističku nostalgiju za nekim jednostavnijim i bezbrižnijim vremenima, ali i zaigranom i neopterećenom svakodnevicom.

Laura Barić se u radu Plavo nebo s preljevom vodi navedenim core pristupima kako bi ih ugradila u samu metodu rada, odabrane motive i sveukupnu estetiku projekta. Postavom izložbe se definira prostor susreta s njenim core svijetom koji je zamišljen kao scenografija za dječju predstavu. U toj mikro zoni njen rad izmiče očekivanoj galerijskoj percepciji i traži od posjetitelja uživljavanja u novi set amaterskih i banalnih vizualnih kodova. Životinjska utopija lebdi izvan prostora i vremena te prerasta u neuhvatljiv i nedovršen crtić koji pratimo na kulisama centralne scenografije. Iako se na prvu čini da ih možemo povezati s nekim konkretnim sjećanjem iz djetinjstva, ti su likovi zapravo jako slatka, ali iskrivljena verzija nekog bezazlenog dječjeg originala.

Svi radovi na izložbi nastaju kroz hobby art pristup koji uključuje odlazak na radionice keramike, isprobavanje tehnika poput spray i face paintinga, slikanja na staklu, kaširanja ili pirografije, ali i jeftinih i jednostavnih tehnika poput crteža kemijskom, drvenim i vodenim bojicama. Rad Plavo nebo s preljevom je neka vrsta kidcore povratka na sat likovnog u kojem možemo nesputano i nepretenciozno istražiti simplificirane forme i motive bez forsiranja produkcije reprezentativnog i finalnog proizvoda. Ujedno moramo redefinirati vlastite kriterije procjene onog umjetničkog i/ili amaterskog u Laurinom radu. Granica je u većini crteža veoma tanka i baš se u toj napetosti razgrađuje core koncept.

#cute je jedan od najpopularnijih hashtagova, a ujedno je i riječ kojom ćemo svakodnevno komentirati slatke životinje, jednoroge, bebe, animirane likove, emoji-e ili igračke, međutim u radu Laure Barić cute likovi i predmeti klize u svoju suprotnost koja je toliko slatka da postaje jeziva. Za nju pojmovi cutenessa i kidcorea uključuju i elemente nelagode i odbojnosti koja nekontrolirano izbija iz pirografiranih crteža i nezgrapnih keramika. Savršene i idilične slike se rastaču u hibridne životinjske i biljne svjetove koji balansiraju na granici između umiljatog, primamljivog i gadljivog. Naočigled poznati, ali prijeteći cute likovi neobavezno plutaju na površinama crteža vodenom bojom dok su, s druge strane, agresivno utisnuti u pirografirane drvene pločice.

Sami posjetitelji postaju aktivan dio core priče participirajući u face paintingu na otvorenju izložbe. Face painting, kao neizostavni dio dječjeg rođendana ili festivala, likovno nezgrapan i temporalan, prenosi se kao komplementarni dodatak izložbenoj scenografiji Laurinog rada. Motivi s crteža, improvizirano i u adaptiranim oblicima, prelaze na kožu posjetitelja, a time i ideja izložbe nadilazi prostor kulisa i prerasta u performativni čin naivne dječje zabave ili igrokaza. Pozvani smo da se pridružimo bezbrižnom druženju i iskusimo njeno plavo nebo s preljevom.

Laura Barić (1993.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za animirani film i nove medije 2016. godine. Nakon završenog studija, pored umjetničkih projekata, počela je raditi i kao grafička dizajnerica na komercijalnim projektima, što se u vidu estetike odrazilo i na njen umjetnički rad. 2019. završila je jednogodišnji internacionalni program WHW akademije. Do sada je realizirala tri samostalne izložbe (2021. GMK „TIME OUT“, 2020. Artoratorij „Priprema, pozor, rast“, 2017. Galerija Šira „P je nesigurno R“ ) i sudjelovala u nizu grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Godine 2019. je boravila na rezidencijalnom programu na Academie Schloss Solitude, te je iste godine osvojila i prvu nagradu za svoj rad Two ways of slicing the onion na Grisia Youth festivalu u Rovinju. Godine 2021. osvojila je MMSU nagradu na Salonu mladih. Zanima ju tijelo i tjelesnost, kako fizičko, tako i virtualno te koristi aspekte interneta u radu. Svoje radove najčešće realizira kao multimedijske instalacije koje gradi od različitih objekata, videa, fotografija i tekstova kojima istražuje različite kulturološke fenomene, uključujući ideje uspjeha, strukture, konzumerizma i spontaniteta. Pritom se često služi elementima apsurda i vizualima koji koketiraju s pop kulturom i komercijalnom estetikom. Živi i radi u Zagrebu.