Ljetni đir po škoju

Odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević i odgojiteljica Dijana Horvat pitale su djecu u DV Grigora Viteza što za njih znači ljeto. Odgovora je bilo različitih. Neka su djeca odgovorila da je za njih ljeto vrijeme kad su najviše s roditeljima, kad putuju zajedno na more, plivaju, grade kule u pijesku, hodaju bosi i traže školjke, prskaju se, idu kasnije spavati, kad je jako vruće pa se biljke moraju zalijevati, a ljudi piti više vode i jesti puno, puno sladoleda i lubenica i trešanja i jagoda... Jedan je dječačić odgovorio da je za njega ljeto đir po škoju: „Najviše volim sa svojim didom ići u đir po škoju i pecati ribe. To je za mene ljeto.” Razgovori o ljetu su potrajali cijeli tjedan. Čitali su priče i pjesme o stanovnicima mora. Na kraju su crtali svoj doživljaj ljeta. Dok su izrezivali i bojili ribice i kornjače, kroz prozor su ušle nasmiješene zrake sunca, a djeca su uživala, osjećala se sasvim slobodno, nesputano i razdragano pa su svoje iskričavo veselje prenijela i na crteže. Naime, sve su morske zvijezde, kornjače i ribe, i velike i male, široko osmjehnute. Eto, to je ljeto.