Ljubica Ribić rođena je 1959. godine u Varaždinu u kojemu i danas živi i radi. Nakon završetka Gimnazije upisuje Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. Aktivna je članica hrvatskih književnih udruženja: članica je Varaždinskog književnog društva (od 2014.), Matice Hrvatske (od 2015.). Predsjednica je Udruge za promicanje kulture Ritam misli od 2016. godine.
Piše poeziju i kratku prozu na hrvatskome standardnom jeziku, kajkavskom narječju i slovenskom jeziku. Prevodi sa slovenskog jezika. Uz svoj književni rad, rado se ostvaruje i u drugim kreativnim izrazima.
Danas, kao i u djetinjstvu, igru smatra pokretačem kreativnosti i stvaralaštva. U djetinjstvu stvara svoja prva mala pjesnička i likovna ostvarenja. Želja da upiše Školu primijenjene umjetnosti ostala je samo želja te njeni radovi ostaju skriveni u mapama. Duži period života svoju kreativnost oblikuje i u modnim kreacijama u svom butiku Blue star. U zrelijoj dobi ponovno poseže za bojama. Kao plodonosna pjesnikinja, višestruko nagrađivana i angažirana na mnogim pjesničkim događajima u Hrvatskoj i drugim zemljama okruženja, traži predah u tišini doma i crtežima obojenim akvarelom. Pjesnikinja koja riječima stvara slike i iscrtava život na svoj jedinstven način često uzima olovku i svojim crtežima ispisuje poeziju, kist i boje koristi kao svjetlost i tamu.
Glina joj je bila nepoznanica i želja da je sagleda u njenoj podatnosti dovela ju je do izuzetne autorice Štefanije Baranašić te se uz njeno mentorstvo prepustila igri. U radu s glinom zaboravlja na stvarnost i intuitivno poseže za svojim viđenjem igre i pokreta. Upoznaje neke od tehnika i sa zanimanjem i dječjom znatiželjom počinje ostvarivati svoja prva keramička iskustva. Rad s glinom otvara joj nove vidike i kreativnost je izražena kroz predmete, kako uporabne tako i neuporabne prirode. Izazov je vodi u igru i pokret, a pokret je osnova u njenom stvaralaštvu. Povezati poeziju i keramiku cilj je koji na svoj način autorica ostvaruje. Umjetnost je simbioza u kojoj se prožimaju strast umjetnika i utjecaj okoline.
Mentorica Štefanija Baranašić, poznata umjetnica, govori o radu Ljubice Ribić, u najavi prve zajedničke izložbe autorica: Štefanije Baranašić, Venije Vučković i Ljubice Ribić, pod nazivom ''Blagdanski stol'', održane u Ludbregu, u prosincu 2020. godine:
''Ljubica je kod oblikovanja i ukrašavanja sklonija minimalističkom pristupu jednostavnih, kompaktnih i stiliziranih formi vaza, svijećnjaka, tanjurića i pladnjeva. Jedne ukrašava perforiranjem svježe obrađene gline parcijalnim koloriranjem „engoba“ bojama nakon prvog, biskvitnog pečenja koristeći pri tome tehnike razlijevanja ili rada sa spužvom, dok desertne tanjuriće suptilno oslikava nježnim motivima njoj omiljenog proljetnog cvijeća. Zidne kompozicije i ploče gradi perforiranjem i/ili apliciranjem stiliziranih vegetabilnih i ljudskih oblika, statičnih ili u pokretu, na ravnu podlogu, te ih nakon biskvitnog pečenja oslikava “engoba“ bojama u maniri apstraktnog slikarstva potezima, špricanjem ili ispuhivanjem obojenih mjehurića. Okušala se i u radu sa strukturalno grubljom, šamotiranom glinom u tehnici „golog rakua“ oblikujući samostojeću spiralnu formu čiju prosušenu površinu dodatno zaglađuje. Na vrhuncu procesa pečenja površinu forme ukrašava nasumičnim korištenjem rožnatih tvari (kosa, pero i sl.) koje sagorijevaju u dodiru s užarenom površinom ostavljajući za sobom tamne mrlje, linije i poteze. Drugi proizvod u tehnici „klasičnog rakua“ je zdjela na čijoj površini se vidi razigrana igra suprotstavljenih glazurama obojenih i crnih, neobojenih dijelova.''
Nakon prve zajedničke izložbe ljubav ka stvaralačkom radu raste i pod prstima nastaju nova djela koja su ''uhvaćena strast u kovitlacu sreće''.