Loren Živković Kuljiš – Stand by

U kojem se god kontekstu termin „stand by“ koristi, bilo da se radi o telekomunikacijskom, vezanom uz elektroniku, električnu energiju, kazalište ili NASA-u svakom je slučaju povezan s nekim oblikom čekanja u pripravnosti. Loren Živković Kuljiš taj je termin upotrijebio kao naziv za svoj site specific rad u Galeriji VN.
On polazi od dominantog prostornog akcenta – predimenzioniranih stupova u središtu galerijskog prostora. Masivni i teški oni nose čitavu zgradu, no umjetnici ih najčešće nastoje učiniti nevidljivima, manevrirajući uokolo sa svojim radom. Drugim riječima, stupovi koji najčešće smetaju, te predstavljaju predmet mnogih negodujućih uzdaha poput: „kad bi barem bili malo tanji, ili zar nisu mogli postaviti jaču armaturu“, našli su se u Lorenovom fokusu.

Uzevši arhitekturalni element kao premisu rada, Loren se kao i do sada u svojim radovima bavi prostornim odnosima, arhitekturom i u tom kontekstu skulpturom. Možemo se podsjetiti njegovog iznimno uspjele video instalacije „Prostor nadilaženja 1“ koji stvara očuđujuću atmosferu kreirajući suodnos između lažnog prolaza na zidu videa s odlazećom figurom. U Galeriji VN umjetnik naglašava teški, noseći odnosno trpeći prostorni element, zalivši njegovu nepokretnu bazu u beton. Tri nepomična stupa tako su, ponad pravog temelja, dobila kolektivni temelj koji još više naglašava njihovu nepomičnost. Uz to, na betonskoj plinti sjedi televizijski monitor u stand by funkciji, i jedini znak života je crvena točkica u dnu ekrana.

Ova, da tako kažem, besadržajna video instalacija ili video instalacija u potenciji, zapravo po Lorenovim riječima simbolizira naše stanje odnosno stanje našeg društva u cjelini. Stagnacija, zakočenost, pasivnost, čekanje, nemogućnost izlaska iz zadatosti zatiče nas na svim razinama – od političkih pa do onih suptilnijih mentalnih.
Vizualna metafora kojoj nas umjetnik izlaže, nije samo depresivno registriranje stanja, već i kritičko promišljanje okolnosti jer kao što kaže autor „Stand by" funkcija na televiziji, s jedne strane postoji kao mogućnost otvaranja, nasuprot betoniranosti stupova, dok s druge strane doslovno drži u pripravnosti nesagledivu količinu informacija, gotovo u pravilu neiskoristivih. Takav kaos, sa sadržajem kao iznimkom, čini upitnim nekritičko prihvaćanje trenutne promjene....Intervencija u galerijskom prostoru je sredstvo pojašnjavanja slike šireg okruženja i određivanje vlastite pozicije i nastojanja u odnosu na njega. Ima za cilj pokušaj nadilaženja osjećaja nemoći suočavanjem i osvješćivanjem mogućnosti izbora.“


kontakt: loren.zivkovic.kuljis1@st.t-com.hr