Martin Heidegger : Bitak i vrijeme (1927 – 2017)

Godina je 1927. Velika ekonomska kriza koja će za koju godinu protresti cijeli svijet, a posebno tek stabiliziranu, u Velikom ratu poraženu Njemačku, još se ne nazire. No filozofski svijet vrvi idejama. Iste je godine znameniti francuski filozof Henri Bergson dobio Nobelovu nagradu za književnost a svijet su ugledala još neka manje ili više značajna filozofska djela. Tu su prije svega dvije značajnije knjige Bertranda Russella : Why I Am Not a Christian (Zašto nisam kršćanin) i The Analysis of Matter (Analiza materije (tvari)), zatim djelo Georga Sartona : Introduction to the History of Science (Uvod u povijest znanosti) te veoma značajno djelo njemačkog, nacistima sklonog političkog i filozofa države i prava Carla Schmitta : Der Begriff des Politischen (Pojam političkoga) i naravno Heideggerov Bitak i vrijeme.

Ne treba puno pameti da retrospektivno ustvrdimo kako je u toj konkurenciji Heideggerovo djelo filozofski događaj, ne samo te godine, nego i našeg suvremenog doba u cjelini – jer ostali se dionici te scene (osim možda Bergsona) danas spominju samo u uskim akademskim krugovima, dok Heideggerova filozofska aura blista svejednako do danas.

Tu nema velikog čuđenja. Heidegger je to djelo pomno pripremao gotovo cijelo desetljeće, baveći se pojmom vremena (pod utjecajem Einsteinove teorije relativnosti, radovima Henrija Bergsona) i na toj podlozi kritikom zapadne metafizike (pod snažnim utjecajem Kierkegaarda, Brentana, Husserla i drugih). Rezultat tog napora bijaše niz predavanja na filozofskom seminaru u Marburgu. Od značajnijih, nastaje prvo Pojam vremena (1924), a nakon toga i Prolegomena za povijest pojma vremena (1925) koje se danas smatra nacrtom kasnijeg i puno poznatijeg Bitka i vremena (1927). Iako su oba teksta objavljena znatno kasnije, oni odaju visok stupanj misaone koncentracije i silnu zaokupljenost temom koju će najcjelovitije dati upravo u Bitku i vremenu, koju godinu kasnije.

Jedan od paradoksa koji prati legendarni Bitak i vrijeme te stvara nikada ugaslu auru oko tog djela je činjenica da je ono, barem formalno, ostalo nedovršeno. Naime, od zamišljene cjeline pothvata izrađena su i objavljena samo prva dva od triju planiranih odsječaka prvoga od dvaju dijelova koji su trebali činiti cjelovito djelo. Bez obzira na tu činjenicu, ta je knjiga odmah po objavljivanju snažno odjeknula u filozofskome svijetu i izazvala mnoge reakcije te postala važnom referentnom točkom onodobne, a mogli bismo reći i susljedne filozofije, sve do danas.

Heideggerovo istraživanje kako fenomena vremena (Zeit) tako i postuliranje pojma bitka (Sein), inzistiranje na ontološkoj razlici bitka (Sein) i bića (Seinde) te problematičnom i fundametalnom problemu zapadne metafizike označenim kao zaborav bitka, formuliranje fenomena tubitka (Dasein) kao mislećeg egzistencijala bitka kroz pojam brige (Sorge) za bitak pri kojoj bitak dolazi do svoje neskrivene forme, itd., danas su već opća mjesta ovog grandioznog djela. Ono što i danas intrigira interprete je pitanje okreta u Heideggerovoj filozofiji desetljeće i pol nakon objavljivanja Bitka i vremena, kao i temeljno pitanje je li taj okret u Heideggerovoj filozofiji značio odbacivanje ili kontinuitet filozofije izložene u Bitku i vremenu. Prema svemu sudeći, današnje interpretacije slijede ideju kontinuiteta Heideggerove filozofije, s tim što je njegova filozofija zadobivala primjerenije forme sadržaju, što je vjerojatno zbunjivalo kako kritičare tako i sljedbenike. Čini se da je i sam Heidegger, nesmiljen prema vlastitom filozofijskom radu, bio podjednako nemilosrdan prema pitanju hoće li ga tko razumjeti ili ne, te nikada nije prilagođavao svoju filozofiju potrebama vanjske komunikacije nego sveudilj potrebi same stvari. Otuda i nesnalaženje samih Nijemaca s njegovom filozofijskom terminologijom u zreloj i kasnoj fazi, nadahnutom strukturom bližom pjesništvu nego li diskurzivnoj filozofiji. Ipak, stručnjaci dans uglavnom smatraju njegov kasniji rad daljnjom razradom i razvijanjem ideja izloženih u Bitku i vremenu, prije nego li odbacivanjem te filozofije i radom koji bi te ideje činio izlišnima.

Kako bilo, neprijeporan je i golem utjecaj koji je Bitak i vrijeme učinilo i još čini na filozofiju Zapada. Gotovo da i nema značajnijeg filozofa ili filozofkinje 20. stoljeća koji nema bilo pozitivnu bilo negativnu konotaciju prema ovoj knjizi koja čini nezaobilazan kamen temeljac suvremene, ali i filozofije uopće. Preostaje nam samo prepustiti se, uvijek iznova, neodoljivom zovu izvorne filozofijske avanture i zaploviti nepredvidivim predjelima ovoga nikada u potpunosti apsolvirana djela, a u tome nam može pomoći i naš katalog.