Martina Mezak - G8

G8

„Utopistički duh - osjećanje da bi budućnost mogla nadići sadašnjost – iščezao je… Rasprostranjeno je mišljenje da je netko tko vjeruje u utopije krenuo ili pronaći ručak ili nekoga ubiti.“ (Russell Jacoby)

Martina Mezak u interaktivnoj instalaciji G8 upotrebljava tehnologiju razvijenu u posljednjih par godina – projekciju na zaslon sačinjen od ultrazvučno proizvedenih mikro čestica vlage. Time stvara privid holograma i postiže dojam kao da u prostoru galerije boravi osam duhova ili likova iz vizije koji prenose poruke vitalne za našu budućnost. Umjesto da napravi video rad, umjetnica u projektu koji se bavi temom utopije koristi tehnološki sofisticiraniji pristup.
Rad G8 stvara vizualno-estetski učinak koji asocira na scenu iz Ratova zvijezda kada princeza Lea šalje poruku u obliku vlastitog holograma a koja u suvremenoj vizualnoj historiji ima ikonički status. 'Hologrami' odnosno virtualne slike Martine Mezak također su žene, osam stručnjakinja s područja ekonomija, politologije, medicine, sociologije, fizike, ekologije, filozofije i kulture kojima umjetnica postavlja pitanje o savršenom društvu, vremenu i uvjetima koji su potrebni za ostvarenje eutopije, pozitivne utopije. Izbor žena kao protagonistica projekta autorica opravdava s nekoliko pretpostavki: one su joj najbliži oblik postojanja, njihove diskriminacije tijekom povijesti čijim dokidanjem žene društvu daju nove ideje i njihovom prirodnom ulogom majke što im po njoj daje veću mogućnost altruizma i empatije.
Naslovom rada povlači se paralela sa samitom G8, forumom osam ekonomski i vojno najrazvijenijih zemalja svijeta na kojem se razmatraju problemi suvremene civilizacije i utvrđuju načini njihova rješavanja, kao što to čine eksperti s područja društvenih i prirodnih znanosti u radu Martine Mezak. Osam virtualnih žena u galeriji stvara žamor a pritiskom na dugme na objektu iznad kojeg 'lebde' one postaju prenositelji mogućih scenarija realizacije utopije.
Pojam 'utopija' (igra grč. riječi 'eu-topia' – 'dobro mjesto' i 'ou-topia' – 'ne-mjesto') skovao je Sir Thomas More pišući u 16. stoljeću o idealnom društvenom, političkom i pravnom sustavu fiktivne države Utopije u svojoj istoimenoj knjizi. Martina Mezak radom tematizira upravo idealno društvo, preciznije idealnu zajednicu koja se temelji na pravilnoj raspodjeli dobara, zadovoljenju egzistencijalnih potreba svakog pojedinca, besplatnom obrazovanju i distribuciji informacija za svakog člana ljudske zajednice u skladu s nadarenošću i interesima… Umjetnica smatra da je „idealno društvo ono koje ulaže u ostvarenje potpunih potencijala ljudskih sposobnosti. Društvo koje se bazira na širenju spoznaje a ne kočenju zbog straha od novog. Društvo koje će razvijati svaku ideju koja može unaprijediti ljudsko postojanje kao i analizirati, bez predrasuda, bilo koju ljudsku ideju ili djelatnost, znanstvenim metodama koje također treba stalno unapređivati i preispitivati.“
Promišljanje o mogućnosti ostvarenja idealne zajednice čini se naivnim i izaziva zazor glede na povijest i stanje naše civilizacije. No utopijski duh je i nadalje, osim u teoriji, prisutan u društvu kao aktivizam (ekolozi, antiglobalisti…), a kritičko bavljenje postojećim društvenim sustavima i odnosima poticaj je težnji ostvarivanja ne samo pozitivnih potencijala čovječanstva već i golog opstanka.

„Utopijsko mišljenje jest mišljenje koje je eminentno budućnosno. Ali: utopijsko mišljenje prvenstveno znači smisao koji pridajemo svojim današnjim akcijama! U tome vidim pravu funkciju utopije, bez obzira na različite izraze koje će ona postići u onome što nazivamo 'društvenim životom'.“ (Hrvoje Jurić)


Tehnička podrška: Davor Merkaš
Multimedijalna podrška: Marko Štefan Poljak

Sudionice projekta: Sandra Hudina (ekologija), Jasmina Musić (fizika), Dijana Pendelić (ekonomija), Vesna Pezelj (sociologija), Cvijeta Senta (politologija), Natalija Tripalo (filozofija), Tihana Vukošič (medicina)