Postavljena je izložba akademske slikarice Mateje Harapin, svestrane umjetnice koja inspiraciju crpi iz snažnih ženskih likova te problematika. U svojim radovima koristi kombinirane tehnike čime spaja dvije umjetnosti, u ovome slučaju to su likovnost i književnost. Služeći se knjigama kao medijem stvara posebnu poveznicu između sebe i svojih radova, ali i između dvije umjetnice - Mateje Harapin i Marije Jurić Zagorke.

Tekst je oruđe kojim se Marija Jurić Zagorka borila, isticala i poučavala nas, dok je kist alat kojim ulazim u bitku razmišljanja i propitkivanja. Spajanjem dviju umjetnosti - likovne i književnosti - i to ne samo u idejnom, već i u tehničkom smislu, produbljujem istinsku bit stvaralaštva. Svaki naš potez definira ono što jesmo, daje naslutiti potrebu da ostanemo zapamćeni u ovom svijetu - kroz naša djela postajemo besmrtni. 
Zagorka živi kroz svoja djela. Čitajući ih, upijamo riječi koje su refleksija Zagorkinih misli. Iako je vidljivo što se nalazi na mojim slikama, promatrajući ih malo bolje, možete vidjeti nešto nalik na horror vacui. Pregršt emocija, isprepletenih poteza, curenje boja koje bježe izvan okvira same slike, potiču promatrača da se zapita kakav to kaos vlada na slici. Stol Marije Jurić Zagorke, natrpan mnoštvom papira, knjiga i otisaka tog vremena poznat je svakome. Taj kreativan ne(red), prisutan u njenom “ateljeu”, prisutan je i kod mene. Naslikani motivi nalaze se na mnoštvu otvorenih knjiga koje dobivaju novi značaj, ali i predstavljaju izazov u procesu stvaranja. Knjiga postaje i sredstvo kojim prenosim svoje misli i svoju umjetnost, odajući počast Zagorkinom stvaralaštvu.  
                                                                                                                                                                                                                                                     Mateja Harapin

Mateja Harapin (Babić) rođena je 11. travnja 1990. u Zagrebu. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku, smjer slikarstvo, Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2015. godine, u klasi prof. Ante Rašića. Nakon fakulteta završava stručno osposobljavanje za muzejskog pedagoga u Muzejima Hrvatskog zagorja, a danas radi u Muzeju seljačkih buna. Od 2010. godine sudionica je brojnih skupnih i samostalnih izložbi. Članica je Udruge Kajkaviana - društva za prikupljanje, čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine, HDLU Zagreb, Udruge Likovna radionica Lipa i predsjednica Likovne udruge Oton Iveković, Klanjec. Ponosna je majka dviju djevojčica. Živi i stvara u Gredicama, malom mjestu u gradu Klanjcu.