Max Weber (1864-1920) : stota obljetnica smrti
Rođen je 21. travnja 1864. u Erfurtu tadašnjoj državi Pruskoj, pokrajina Saska. Umro je 14. lipnja 1920. u Münchenu (Bavarska) od posljedica upale pluća prouzročene španjolskom gripom.
Studirao je pravo u Heidelbergu, Berlinu i Göttingenu, i još slušao i predavanja iz političke (nacionalne) ekonomije, povijesti, filozofije i teologije. Doktorirao je i habilitirao na temama koji povezuju pravo i povijest i postao privatni docent. Profesor trgovačkog prava bio je u Berlinu a profesor političke ekonomije u Freiburgu. Nakon toga predavao je u Heidelbergu, ali ga je bolest zbog dugog oporavka udaljila od nastave. Zatim je počeo raditi kao privatni znanstvenik u uredništvu časopisa za društvene znanosti i politiku („Archiv für Sozialwissenschaft und Sozialpolitik“), u sklopu kojega je pisao i objavljivao i svoje radove. Akademskoj se karijeri vratio posljednje dvije godine života kao profesor sociologije na sveučilištima u Beču, a onda u Münchenu. Weber je pripadao njemačkoj historijskoj školi političke ekonomije, i to „najmlađoj“, zajedno s istaknutim ekonomistom i sociologom Wernerom Sombartom oslanjajući se na starije: Karla Kniesa, W. G. F. Roschera. Na Webera su utjecali filozof Immanuel Kant i neokantovska škola, a to je značilo utjecaj na percepciju društvene stvarnosti u obliku subjektivizma (ljudske namjere i motivi određuju društveno djelovanje), spoznajnu teoriju i etiku (odgovornosti i uvjerenja). Važan utjecaj na njegov rad imali su povjesničar Johann Gustav Droysen i filozofi Wilhelm Dilthey i Heinrich Rickert u postavkama proučavanja povijesti, teorijskom konceptu i metodi idealnog tipa i pojma razumijevanja (Verstehen) kao sredstava predstavljanja društvenih pojava, kao i metode hermeneutike i racionalizma koje je Weber uspješno prenosio iz filozofije u sociologiju. U filozofiji, sociologiji, ekonomiji, pravu i povijesti kao polihistor pronalazio je teorijski temelj i ostvarivao primjenu teorijskih postavki razvijajući svoju historijsko-komparativnu metodu. Značajan utjecaji izvršio je na sociologa religije Ernsta Troeltscha, pravnu teoriju Georga Jellineka, sociološki pristup političkoj ekonomiji i pristup kulturi, sličan idealnom tipu Georga Simmela, te sociologiju i političku teoriju Roberta Michelsa. Weber je također presudno utjecao na teoriju komunikativnog djelovanja Jürgena Habermasa, i šire na Frankfurtsku školu, Josepha Aloisa Schumpetera, Talcotta Parsonsa, Neila Smelsera, Richarda Swedberga i druge istaknute teoretičare i istraživače.
PROBLEMATIKA I ZNAČAJ DJELA MAXA WEBERA
Najveće djelo (opus magnum) Maxa Webera je „Privreda i društvo“ (Wirtschaft und Gesellschaft) objavljeno u dva toma u njemačkom originalu prvi put 1922. godine. Prvi tom dijeli se na dva dijela, a unutar njih na poglavlja. Prvi dio prvog toma izlaže sociološko učenje o kategorijama kao osnovnim pojmovima opće sociologije u kojima se izlažu pojmovi sociologije razumijevanja, teorija i idealni tipovi društvenog djelovanja, te poredak, organizacija, moć i vlast, pa slijedi sociologija privređivanja (ekonomska sociologija) kao izlaganje ekonomskih odnosa razmjene, položaja na tržištu, kapitala, stjecanja dobiti, dobara, usluga, poduzeća i ekonomskih i institucija, uloge države u gospodarstvu, klase i staleži.
Drugi dio odnosi se na sadržaje i niz pojmova o privredi i društvenim porecima i moći na području dijela posebnih sociologija i nekim od njihovih aspekata (pravni poreci u odnosu na privredu i društvene poretke, opći ekonomski odnosi u smislu njihovih tipova unutar zajednica, odnosi tipova zajednica i udruživanja prema političkoj zajednici i privrednom ustrojstvu i prema društvenim odnosima, odnosi ljudi u etničkim zajednicama, religijske zajednice od nastanka do pojmova i oblika pojedinih religijskih sadržaja, etici i svijetu u sklopu sociologije religije, o tržišnoj zajednici, te o sociologiji prava od diferenciranja i racionalizacije prava, značaja rimskog, prirodnog i drugih vrsta prava do formalnih kvaliteta formalnog prava.
Drugi tom dijeli na daljnja poglavlja kao nastavak iz prvog toma, po novim područjima posebnih sociologija. Prvo dolaze političke zajednice, pa sociologija vlasti s oblicima moći i vlasti, organizacija vlasti od legalne, kao i birokratske vlasti, posebno analiza i idealni tipovi birokracije, položaja činovništva i uprave, kapitalizma, feudalizma, tradicionalne patrijarhalne i patrimonijalne vlasti, karizmatske vlasti, političke i hijerokratske vladavine, tipologije u sociologiji grada do racionalnih državnih ustanova, moderne političke stranke i parlament kao sociologija države. Djelo daje sustavnu razradu pojmova i društvenih pojava u teoriji i paradigme za istraživanja.
Najpoznatije djelo Maxa Webera je „Protestantska etika i duh kapitalizma“ (Die protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus) objavljena prvi put u originalu 1905. godine, a primarno se odnosi na sociologiju religije. Nastalo je na osnovi tekstova od Biblije do radova teologa, povjesničara, sociologa, povjesničara, ekonomista. Protestantizam, a posebno u tom okviru, kalvinizam, posebno je utjecao na razvitak specifične protestantske etike koja je utjecala na veći udio protestanata od katolika u odnosu na stanovništvo u tehničkim strukama, industriji i poduzetništvu, a u cjelini na stvaranju radne etike. Proučavao je i druge protestantske denominacije. Weber zapaža u toj etici i veću sklonost racionalizmu, kao racionalno stjecanje dobiti i dobara, uz protivljenje iracionalnoj uporabi imetka što stvara specifičan „duh kapitalizma“ kao idealtipski racionalan sustav privređivanja. To vodi naglašavanju uloge poziva (Beruf) pojedinca da predano obavlja dužnost i stvara šansu za predestinaciju spasenja od Boga. Rad nije sredstvo stjecanja bogatstva da bi se uživalo, zbog hedonističkog stava prema životu, nego je stav o radu zahtjev koji stvara etiku poziva i u ponašanju askezu pojedinca, i to je pomoglo u razvitku kapitalizma. Asketski protestantizam (unutarsvjetska askeza), polazi od djelovanja pojedinca, te osobina marljivosti, štedljivosti i skromnosti kao poželjnih sastavnica socijalne etike. Zahtjev povezan s ostvarivanjem ciljeva društvenog i ekonomskog razvoja i napretka, razvijao se u sklopu procesa racionalizacije i modernizacije društ(a)va.
Pod naslovom „Metodologija društvenih nauka“ iz originala Gesammelte Aufsätze zur Wissenschaftslehre (iz 1922. ) objavljeno je pet radova M. Webera, i to četiri eseja i jedno predavanje.
U eseju „Objektivnost’ spoznaje u društvenoj znanosti i društvenoj politici“ (1904.) Weber ukazuje na problem spoznaje i vrednovanja činjenica u smislu kulturnog značenja i raznih ciljeva za objektivnost spoznaje, i logičkih pojmova do stvaranja idealnih tipova. U eseju „Kritičke studije na području logike znanosti o kulturi“ (1906.) Weber izlaže pretežno na osnovi polemike s povjesničarem Eduardom Meyerom mogućnosti povijesnih uzročnih razmatranja i spoznaja. U eseju „O nekim kategorijama razumijevajuće sociologije“ (1913.) Weber ističe ulogu „razumijevanja“ (Verstehen, od čega proizlazi i termin verstehende Soziologie) u tumačenju društvenih pojava, posebno svrsishodno-racionalnog djelovanja i drugih pojava. U eseju „Smisao ‛vrijednosne neutralnosti’ sociologijskih i ekonomijskih znanosti“ (1917.) Weber ukazuje na problem normativne etike i iskazivanja vrijednosti u znanosti kao predmet razmatranja i istraživanja, ali traže neutralnost u tumačenju rezultata istraživanja i ne smiju se nametati kao stavovi i uvjerenja. U predavanju studentima u Münchenu „Znanost kao poziv“ (1919.) Weber ističe znanost kao stručno organiziran „poziv“ samoodređenja i spoznaje o povezanosti činjenica, da valja izbjeći osobne stavove i pristranost, ali ne izbjegavati neugodne činjenice ako su istina.
U radu „Politika kao poziv“ (1919.), Politik als Beruf (1926.), kao jednom od najvažnijih u političkoj sociologiji i znanosti, Weber ukazuje na niz načina koje su deformacije politike kao zanimanja, odnosno kao poziva. Kada su stvoreni upravni stožeri kao politički pogoni koji su u sklopu političke organizacije ovladali materijalnim sredstvima, postali su „staleški“ strukturirane organizacije. Politička borba ne svodi se samo na ideale i programe, nego su stranački vođe preuzeli patronat nad davanjima svih položaja u strankama, organizacijama svih vrsta, te lokalnoj zajednici do razine države. U političkom djelovanju ostaju aktualni i dalje primjeri sustava caucus (odlučivanje stranačkih vođa o bitnim pitanjima u zatvorenom krugu stranke i lokalne vlasti) i spoil sustava (plijen koji se osvaja i dijeli nakon osvojenih izbora u obliku dodjele viših položaja u javnom sektoru). Izlaže se i shvaćanje o etici odgovornosti kao ocjene ciljeva i posljedica i etici uvjerenja koja slijedi načela i ideje.
DJELA MAXA WEBERA DOSTUPNA U HRVATSKOJ
Maks Veber: Privreda i društvo, Tom prvi, Prosveta, Beograd, 1976.
Maks Veber: Privreda i društvo, Tom drugi, Prosveta, Beograd, 1976.
(preveli Olga i Tihomir Kostrešević)
Max Weber: Wirtschaft und Gesellschaft, Verlag von J. C. B. Mohr (Paul Siebeck), 2. vermehrte Auflage,Tübingen, 1925. (KGZ)
Max Weber: Politika kao poziv, Naklada Jesenski i Turk – Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, rujan 2013.
Max Weber: Protestantska etika i duh kapitalizma, Veselin Masleša, Sarajevo, 1968. (prvo izdanje) – Veselin Masleša - Svjetlost, Sarajevo, 1989. (drugo izdanje)
Max Weber: Protestantska etika i duh kapitalizma, Misl, Zagreb, 2006., (Hlad i sinovi d.o.o.) /u NSK ovo djelo postoji i na engleskom i njemačkom jeziku/
Max Weber: Sociologija religije, Kruzak, Zagreb, 2000.
Max Weber: Metodologija društvenih nauka, Globus, Zagreb, 1986., str. 298, novo izdanje 1989. (Naslov izvornika: Max Weber: Gesammelte Aufsätze zur Wissenschaftslehre, Tübingen, 1922, 3. izdanje 1968.)
Max Weber: Vlast i politika, Naklada Jesenski i Turk – Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, (1999.), 2013.
Maks Veber: Sabrani spisi o sociologiji religije, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci, Novi Sad, 1997. (u NSK je u katalogu, ali knjigu ima Knjižnica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu – usluga međuknjižnične posudbe)
Max Weber: Gesammelte Aufsätze zur Religionssoziologie (Internet)
Max Weber: Gesammelte Aufsätze zur Wissenschaftslehre, J. C. B. Mohr (Paul Siebeck), Tübingen, 1922, (KGZ+ Internet Archive).
Max Weber: Methodologische Schriften, Mit einer Einführung besorgt von Johannes Winckelmann, S. Fischer Verlag, Frankfurt am Main, 1968.
From Max Weber: Essays in sociology, translated, edited, and with an introduction by H. H. Gerth and C. Wright Mills, New York, Oxford University Press, 1946, (NSK + Internet Archive).
U KGZ postoje još na njemačkom jeziku djela Wissenschaft als Beruf i Rechtssoziologie
ANTOLOGIJA (1) – Max Weber je najzastupljeniji autor u izabranim radovima
Talkot Parsons, Edvard Šils, Kaspar D. Negel, Džes R. Pits (urednici): Teorije o društvu, Vuk Karadžić, Beograd, 1969., Prva knjiga
Talkot Parsons, Edvard Šils, Kaspar D. Negel, Džes R. Pits (urednici): Teorije o društvu, Vuk Karadžić, Beograd, 1969., Druga knjiga
HRESTOMATIJA - Posvećena Maxu Weberu uz izbor tekstova (1 knjiga u dva izdanja)
Mihailo Đurić: Sociologija Maksa Vebera, Matica hrvatska, Zagreb, 1964. i 1987. (u biblioteci Sociološke hrestomatije MH), prvo izdanje - (Sociologija Maxa Webera - korice)
Autor teksta dr. Zlatko Hinšt
Zlatko Hinšt
Zlatko Hinšt rođen je 1954. godine u Zagrebu, gdje je živi i radi. Diplomirao je i doktorirao na Ekonomskom fakultetu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je (sociologija kao A i filozofija kao B grupa predmeta) i magistrirao sociologiju. Radio je 35 i pol godina na željeznici (HŽ) na stručnim poslovima. Danas je umirovljenik. Član je i docent Međunarodne akademije znanosti (AIS-Internacia Akademio de la Sciencoj) San Marino. Predavao je mnogo puta u struci na temelju svojih referata u okviru znanstvenih, stručnih i drugih instanci, kao i na esperantu u okviru spomenute akademije AIS San Marino i drugih esperantskih organizacija i manifestacija. Napisao je preko stotinu znanstvenih i stručnih članaka koji su objavljeni u časopisima i na internetu, kao i druge priloge. Posebno istražuje i piše veliko djelo o Maxu Weberu i veberovskim aspektima u literaturi, koji je posao pri samom kraju. Upravo ta činjenica bila je dodatni motiv prijedloga za postavljanje izložbe u čast M. Weberu, zaslužnom predstavniku više područja društvenih znanosti.