"Mentalni sklop" Ljiljane Llilli Koci

Ljiljana Llilli Koci rođena je 24. 5. 1967. u Zemunu. Umjetničku fotografiju u obrtničkoj školi, uz gimnaziju, završila je 1986. godine. Umjetnica je profesionalne fotografije, slikarica, pjesnikinja, spisateljica, multimedijalna umjetnica i autorica mnogobrojnih naslovnica plakata, knjiga i logotipa. Od 1988. voditeljica je fotografskog umjetničkog studija u Beogradu i izlaže fotografije kao samostalna umjetnica u profesionalnoj fotografiji od 1988. Kod prof. Ivana Stančića 1995. u Zagrebu završava slikarstvo. Vlasnica je fotografskog studija u Zagrebu do 2005. Od 2005. djeluje kao samostalna umjetnica. Autorica je izložbi: „Moj svijet“, „Fotografskim okom i slikarskim kistom“, „Misterij žene“, „Labirinti“ i “Misao me oblikuje“. U likovnosti zbog žestine i spoja kvalitetnih i kreativnih komplementarnih osobina boja, svrstana je u „foviste“. Master class crtanja završava kod prof. Ambroza Orošija. Sudjeluje u likovnim kolonijama u zemlji i inozemstvu. Izlaže i na skupnim izložbama. U Centru za likovni odgoj u Zagrebu završava kiparstvo kod prof. Leonarda Dokše te istražuje novi medij figuracije - keramiku.

LLILLI KOCI
Tajna, ljepota, energija, misaonost žene intrigantni tematski su okvir slika Llilli Koci. Zahtjevan je to umjetnički zadatak kojim treba proniknuti u egzistencijalnu i esencijalnu stranu ženskog bića. Slikarica je žena pa je svojim senzibilitetom bliža temi. No istovremeno to je i moguća poteškoća zbog smanjene „neutralnosti“ interpretacije. Ali Llilli  Koci ponudila je dvije neosporne stvaralačke vrijednosti – talent i iskrenost. U motivu starom koliko i umjetnost Llilli povezuje stvarno i nedokučivo, u izrazu oslobođenom doslovne figurativnosti, s čujnošću  ženstvenosti, ali i latentne eruptivnosti. U slobodi asocijativnog sluti se tjelesnost, punine forme kao ishodište likovne gravitacije razvedena je Llillinom osobnom rukopisnošću. U sintezi ekspresije i stilizacije figura žene urasta u fond i iz njega izrasta oblikujući cjelovitost dinamične, vibrantne površine. U mozaikalnoj strukturi kompozicije brojne fasete jasnih silueta i blagih zakrivljenja potiču melodioznost ritma prikaza. Takav likovni  koncept sugerira lirsku konotaciju  djela koju Llilli Koci njeguje, ali i proširuje do ostvarenja dramatske ugođajnosti. Koloristička komponenta podiže temperaturu zbivanja, i u primjerima raskošne palete i onima umjerenijih tonova. Llilli gradivne traveje svake scene profinjenošću boje dovodi do prepletenog tkiva, likovne osnove sadržajne slojevitosti. Bogatom imaginacijom Llilli Koci sve čestice „portreta“ i draperije umrežuje konkretno i sanjarsko. Otkriva Llilli stanja i situacije ženske naravi  dovodeći  ih do motivske uvjerljivosti, ali i do uprisutnjenog traga enigmatskog. Slike i na razini prvog pogleda imaju likovnu izražajnost, vidljivu u kombinatorici elemenata, izvjesnoj ornamentalnosti, kromatskoj skladnosti i privlačnosti priče. No Llilli Koci prodire ispod epiderme, početne opne slike, tražeći i nalazeći smislenu stranu doživljenog. Ideja se provlači od idiličnosti, preko strasnosti do razložnog uzdizanja na pijedestal. Notom poetizacije dodirnut je sam pojam ljepote, ne dopadljivost već istinitost, opredmećena u mjeri emotivnog zanosa. Ipak tanahnost sadržajnih kapilarnih  niti nije u suprotnosti s disciplinom poteza, s mogućnošću da red i nepredvidljiva iskra postaju jedno.  Vjerojatno je svjetlo ta poveznica, to neuhvatljivo, duhovno Ili na razini putenog treptaj senzualnog. Preobrazba žene za Llilli nosi i formu florealnog, s detaljima, ili bolje rečeno simbolima identifikacije žene i prirode. Dijalog je to  raznovrsnih vitaliteta s identičnom upućenošću ka postojanju silnica ljepote. Natkrite ljubavlju i životnom snagom. I u varijacijama na temu i u potrebitim iskoracima od stilske dosljednosti Llilli Koci ženi daje ulogu sveprisutnosti, metafore postojanja. Izabire i stvarne likove iz književnosti, filma, svakodnevice, prenoseći puku činjeničnost u organičnost  (svojevrsni je to horror vacui) slikarske orkestracije. A svaka od slika izgrađene je samosvojnosti, koje u slijedu čine složeni, pitoreskni, poliptih. S ishodištem, trajanjem i zasigurno budućnošću. Ciklus ovih slika u  svečanosti umjetničkog čina protok je Llillinih intimnih raspoloženja, s prisjećanjem i ranjivih mjesta, određenih  i datošću univerzalnog.

Stanko Špoljarić