„Ljubav intenzivna poput leda, ljubav daleka poput crnila,“ pisao je Liu Xiaobo voljenoj supruzi na papirić nekoliko dana prije smrti u bolnici u Shenyangu, u Kini. Mnogi njihovi prijatelji reći će da je njihova jedna od velikih ljubavnih priča. Ubrzo nakon što je Liu Xiaobo osuđen na jedanaest godina zatvora  otkrili su kako su pisma koja su se našla na udaru cenzora i koja su nestala iz korespondencije bila ona gdje su pisali o ljubavi između njih dvoje. Liu Xia se uvijek držala podalje od politike, ali je bez obzira na pritisak stajala uz svog muža inzistirajući da nije učinio ništa krivo. „Kada živiš s takvom osobom, čak i ako te ne zanima politika, politika će se zanimati za tebe,“ rekla je. Našao sam svu ljepotu svijetu u ovoj jednoj ženi, jednom je izjavio za Liu Xia i pred prijateljima stalno hvalio njenu poeziju i umjetnost. Vjenčali su se dok je bio na izdržavanju kazne prisilnog rada jer drugačije mu nije mogla dolaziti u posjetu. Rekla je: „Želim se udati za tog neprijatelja države!“

Bez obzira na okrutnost kineskih vlasti Liu Xiaobova kontinuirana poruka vanjskom svijetu bila je uvijek ona mira, nade i ljubavi. Njegova poezija iz zatvora većinom govori o ljubavi za svoju suprugu i njegovoj nadi u Kinu slobodnu od diskriminacije i povreda ljudskih prava.
 

Ugušiti slobodu govora znači mrviti prava čovjeka, ugasiti ljudskost i suzbiti istinu.
              Liu Xiaobo