Mia Štark: Nova ljudska komedija

Zdrav smisao za auto/ironiju možda neće u jednom potezu spasiti svijet, ali će za početak spasiti našu iscrpljenu svijest, i samim nam time dati booster potreban da se ipak nekako nastavimo klimatati dalje u borbi za život. Duboka ambivalencija pandemijskog iskustva rezonira u Triptihu, prilazeći svojoj temi zaobilazno i iskosa, slažući perspektivu iz odbljesaka središnjeg viralnog narativa. Štark ne bagatelizira težinu globalnog događaja koji adresira, nego traži i nalazi načine da progovori o onome o čemu ne prestajemo govoriti na načine koji nas uspijevaju izbiti iz monotonije i daje nam priliku da kroz detalje kao kroz špijunke drugačije uokvirimo svoju stvarnost.
 
Kako reflektirati o događaju koji ne možemo vidjeti, jer smo posve unutra? Htjele mi to ili ne, pandemijska umjetnost bit će jedan od dokumenata vremena koje smo na bitne načine zajedno i odvojeno provele na ovome svijetu, a Triptih Mije Štark postavlja nas na mjesto dovoljno blizu i dovoljno daleko od traume koju još uvijek živimo i preživljavamo, da je možemo transformirati u nešto lijepo, groteskno, i/li komično. Složeni multimedijski ciklus radova jukstaponira minimalističku estetiku i maksimalističku anti-estetiku, koristeći dirljivu rugobu okoline da osvijesti sveprisutni apsurd svijeta.
 
Umjetnica reaktivira prepoznatljive neoavangardističke postupke, uzemljujući ih čvrsto u sadašnji trenutak; svi su gradivni elementi radova koji čine konstelaciju triptiha nađeni prizori, ready made koji samo čeka umjetnički okvir da bi postao umjetnošću u nekoliko spretnih transformativnih poteza. Ironično, ali iskreno, umjetnica uzdiže elemente okoline iz nevidljivosti, vršeći paralelnu desakralizaciju umjetničkog objekta. Razlamajući i očuđujući svakodnevnicu, Štark istražuje točke u kojima se dodiruje i miješa ono što truje i ono što iscjeljuje, pandemiju i panaceju, pozivajući publiku da zakorači u rad i pronađe vlastite kapacitete stvaranja drugačije perspektive u svijetu koji ju je umalo posve izgubio.