Mirjana Trošelj: Velebitska mirila – izmjerena duša u kamenu
Na polovici puta od naselja do groblja smjelo ga se položiti na tlo samo na mirilima/mirilištima. U pogrebnom ritualu na mirilima uzimala se mira pokojniku. Mjesto popločeno i omeđeno dvjema osovljenim kamenim pločama bilo je mjerilo tijela i duše. Na tim svetim mjestima koja su posebno štovana, duša se dijelila od tijela i vezivala za kamene mire. Živu dušu pokojnika trebalo je namiriti mirilom da ima svoje mjesto na koje će se vraćati iz onostranog svijeta. Tako su živi pokojnikovoj duši osiguravali siguran prelazak iz svijeta živih u svijet mrtvih, a od sebe odagnali strah da će se duša vraćati među žive. Duša napušta tijelo i ostaje na mirilu - dvojniku tijela i duše, granici dvaju svjetova: ovostranog i onostranog. Duša je vječna i besmrtna, stoga se štovalo samo mirilo, a grob je gubio svaki smisao i značenje, jer će u njemu pokopano tijelo postati samo zemlja. Prestankom funkcije mirila sredinom 20. stoljeća, gubi se njihov religijsko-simbolički kontekst i danas su samo spomenici kulturne baštine.
U predavanju će se izložiti četiri razine: religijsko-simbolička, suhozidna gradnja (oblikovanje uzglavnog i uznožnog kamena), epigrafija i likovni prikazi (znakovi i simboli).
Mirjana Trošelj je rođena u Starigradu-Paklenici. Na Pedagoškoj akademiji diplomirala je likovnu umjetnost i na Filozofskom fakultetu hrvatski jezik i književnost i povijest umjetnosti. Veliki dio radnog vijeka provele je radeći kao profesorica u Zdravstvenom obrazovnom centru u Zagrebu (danas: Škola za medicinske sestre Mlinarska). Temom velebitskih mirila - kulturnom baštinom u nestajanju bavi se još još od studenskih dana, preko četrdeset godina, otimajući ih tako zaboravu.