Miroslav Huzjak: Arhitektura kvadrata
Kvadrat slici nameće šutnju prevelike pravilnosti – koja je zapravo prešućivanje iskonske nepravilnosti. Kao „prava mjera“ kvadrat je u slikarstvo došao iz arhitekture, od tektonike tlocrta vinuo se u atektoniku nacrta, slikovna nadogradnja građevine nazivala se „kvadraturnim slikarstvom“, preko kvadratne mreže privid je komunicirao sa zbiljom. Ali pod prividom pravilnosti kvadrat u sebi skriva egzemplarnu nepravilnost, a baš ono što se nekoć nazivalo „pravom mjerom“ bila je inačica klasične demonstracije inkomenzurabilnosti, neusporedivosti, nesumjerljivosti, asimetričnosti: jer dvostruko veći kvadrat počiva na dijagonali manjeg kvadrata koja je prema njegovoj stranici u iracionalnom odnosu. Odlučivši se za slikovno razmišljanje kvadratom, Miroslav Huzjak taj racionalno-iracionalni konflikt u nutrini kvadrata gotovo didaktički rastvara i inscenira kao razliku između kvadratnog jezika i kvadratnog govora, čistim plohama suprotstavlja mek izgovor kista, pravilima slobode – ali stalno pazeći da individualnim izgovorom ne pomuti apstraktnu magiju kvadratne sintakse. Koloristički je suzdržaniji kad osobno govori nego kada kvadratu prepušta riječ. Gledatelju se tako pruža mogućnost da u jeki Huzjakove pronuncijacije kvadrata prepozna domete vlastite kvadrature te da u prostornoj križaljci ove izložbe pronađe optimalnu vizualnu akustiku.
Marcel Bačić
Životopis:
Prof. dr. sc. Miroslav Huzjak
Rođen 20. siječnja 1969. u Zagreb. Maturirao na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički smjer. Magistrirao na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom: E-učenje u cjeloživotnom obrazovanju učitelja primarnog obrazovanja – nastavni predmet Likovna kultura. Doktorirao na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, Slovenija, s temom: Utjecaj međupredmetnog povezivanja na uspješnost učenika pri poučavanju likovne kulture. 1994. - 1996. u OŠ „Antun Augustinčić” u Zaprešiću predavao predmet Likovna kultura. 1995. - 1996. radio na Filozofskom fakultetu - Pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek razredne nastave. Od 1996. na dalje u stalnom radnom odnosu na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, kasnije Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije Metodika likovne kulture, Istraživanje dječjeg likovnog stvaralaštva i Teoriju likovnog oblikovanja. Objavio je dvije serije udžbenika za Likovnu kulturu u osnovnoj školi s pripadajućim priručnicima za učitelje: „Učimo gledati 1–8“ i „Moje boje 5–8“, kao i mape reprodukcija s didaktičkim uputama. Autor je 23 samostalne izložbe, 29 skupnih i 3 izložbe dječjih radova nastalih pod njegovim mentorskim vodstvom. Autor je 20 znanstvenih članaka, 40 stručnih radova i 5 predgovora. Predavač na 19 međunarodnih konferencija, na 8 stručnih skupova i na 40-ak stručnih aktiva. Sudjelovao je u reformama HNOS 2004-2006. g. i Cjelovita kurikularna reforma/Škola za život 2016-2019. g.