Čini se da umjetnički predmet poznat kao slika izuzetno iritira današnji svijet, u kojemu sve treba biti instantno objašnjeno s obzirom na neku praktičnu svrhu ili na dublje društveno značenje. Ali slikarstvo uporno egzistira, bez obzira na to što ga pokušavaju uglaviti u kalupe puke dekoracije, dnevne politike ili visokoparne filozofije. Egzistira kao umjetnost sa specifičnim sredstvima izraza, s vlastitim jezikom i sintaksom koji se djelomično mogu opisati, ali koje prvenstveno treba doživjeti. Recepcija slikarstva stoga zahtjeva posebnu vrstu senzibilnosti. Slike Luke Kuševića Radakovića to će potvrditi. One odbijaju značenjske konstrukte, inzistirajući na ostvarivanju dojma. No, to nije tek trenutačna, dopadljiva impresija koju stvaraju dobro usklađene intenzivne boje na platnima. Svoje slike on zove predodžbama, sugerirajući jedinstvo vizualnog i mentalnog oka promatrača. Predodžba je doživljaj neke situacije, predmeta ili pojave koju osoba ima i koja podrazumijeva učešće cijele njezine percepcije. Umjetnost, općenito, pokušava od ljudskih (to jest stvaraočevih) predodžbi stvoriti estetsku činjenicu koja djeluje na recipijentovu spoznaju. U najboljem slučaju gledatelj se poistovjeti s umjetnikovom predodžbom, te tako stvara novu predodžbu u svojoj svijesti: sintezu djela koje je pred njim i vlastitog čitanja istoga.
Takvu vrstu iskustva potiču i ulja na platnu Luke Kuševića Radakovića. Inspiriran mogućnostima intuitivne spoznaje, mističnoga iskustva svijeta oko nas, ovaj umjetnik pokušava svojim slikama potaknuti osjećaj cjelovitosti i jedinstva vanjskih podražaja i njihova gledatelja. Velike plohe i intenzivne boje u kojima slutimo šumske prizore i pejzaže izgledaju kao goleme isprepletene mrlje. Svaka od njih egzistira za sebe golemim intenzitetom, a zajedno tvore artikuliranu kompoziciju. Taj dinamičan, uglavnom biljni, svijet dojam bujnosti ne dobiva njezinom deskripcijom, odnosno napučivanjem platana raznovrsnom prepoznatljivom florom, nego naglašavanjem elemenata slikarske forme. Spoj čiste fizike vizualnih podražaja i njihove kreativne, intelektualne i duhovne nadgradnje u jedinstvenu slitinu estetske fascinacije ostvaren je u nizu Predodžbi koje nas pozivaju na meditaciju o prirodi, o slici i slikarstvu, o svijetu i o čovjekovu osjećaju ljepote. Ono što nam sugeriraju je međuovisnost i nerazdvojivost svih tih elemenata.