Mladi likovni umjetnici u knjižnici: Miro Župa

Treću godinu zaredom likovni kritičar Feđa Gavrilović kroz ciklus Mladi likovni umjetnici u Knjižnici Marije Jurić Zagorke nudi nam uvid u domaća recentna umjetnička zbivanja. Geler-i-ja nova je izložba iz ciklusa, 34 duhovita rada Mire Župe u tehnici akrilika i tempere na papiru.
Simpatični, zdepasti likovi na slikama Mira Župe uveseljavaju nas svojim porukama, himerično spojenim natpisima na granici apsurda, postavljenima poput teksta u klasičnome stripu. Ipak, te rečenice ne prate nikakvu priču. To su non sequitur replike koje imaju samo ono značenje koje gledatelj (odnosno čitatelj) upisuje u njih. Otuda proizlazi i njihova duhovitost. Oduševljeni čovječuljak koji uzvikuje: „Luda televizijo uzbuđuješ me!“; lik u trku, blaženoga izraza lica koji pomišlja „Jedan čovik manje…“; snagator koji guši malenoga prijatelja uz zajednički uzvik: „Blagujmo stisak vjeronauka!“, mogu se čitati kao duhoviti komentari neke društvene situacije, ali toliko su odvojeni od svakog konteksta i aktualnosti, da smo primorani značenje tih rečenica neprestano preosmišljavati, svjesni da ga zapravo nema izvan njih samih. Tu možemo vidjeti jednu od glavnih metoda Župina stvaralaštva, a to je slaganje rečenica u kojima je zvučnost važnija od smisla. (...) Kao što u jednom iskazu Župa pokušava postići maksimalnu melodioznost, tako i u pojednostavljenom, lapidarnom crtežu on teži da dočara različite ekspresije koje odgovaraju replikama i doprinose duhovitosti cjeline.(...) Budući da smo navikli smisao svijeta tražiti kroz njegovo oblikovanje u jeziku (kao tobože vjernom ekvivalentu pojavnosti koje nas okružuju), ovaj univerzum čovječuljaka sa šest prstiju i ostalih Župinih antropomorfnih protagonista, o kojemu nešto znamo samo iz njihovih kaotičnih izjava, čini nam se potpuno nadrealan. On jeste konstruiran u jeziku ali, za razliku od većine takvih tvorevina, ili sekundarnih svjetova, ne u svakodnevnom i deskriptivnom jeziku, nego osmišljenom prvenstveno prema (kako je definirao lingvist Roman Jakobson) njegovoj poetskoj funkciji, odnosno načinu njegove uporabe u kojemu se isprepliću zvuk, ritam i značenje riječi i rečenica, stvarajući poruku tek zbog nje same., piše Feđa Gavrilović.

Miro Župa rođen je 1978. godine u Splitu. Diplomirao je kiparstvo 2002. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Stanka Jančića. Bavi se skulpturom, slikarstvom, stripom, ilustracijom. Veliki je poznavatelj glazbe –  skuplja ploče od '92.