Moj kvart, moj grad, moja država
Izložbom Moj kvart, moj grad, moja država Ivan Čižmek propituje i kritički sagledava društvenu stvarnost oko nas, kroz prizmu arhitekture i urbanizma, i to kroz nadasve ironičan i humorističan diskurs.
Kroz gusto tkani kolaž autorovih nacrta, crteža, planova, osobnih komentara i novinskih isječaka autor nam u četiri tematske cjeline donosi priču o kvartu i gradu, nastojeći nas potaknuti na promišljanja o budućnosti grada i načinu života njegovih građana. Komentarima o današnjoj devastaciji urbanog prostora motivira nas na prepoznavanje ključnih problema, ali uz izvjestan utopijski optimističan pogled na budućnost.
Nikola Polak stoga autora s pravom naziva strastvenim istraživačem reda.
Urbanistu, arhitektu i dobrom duhu našeg naselja Dugave želimo sretan 85. rođendan.
IVAN ČIŽMEK (Zagreb, 23. X. 1937.) profilirao se kao urbanist, arhitekt i umjetnik. Nakon gimnazije u Bjelovaru, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, na kojem ostaje predavati kod prof. Tompe. Čižmekovo stvaralaštvo snažno određuju predstavnici neoavangardne zagrebačke umjetničke scene, osobito članovi Gorgone - krug umjetnika oko Josipa Vanište. Istaknuo se i kao sudionik zagrebačkog međunarodno značajnog pokreta Nove tendencije. Međunarodnu karijeru započeo je radom u Parizu, u jednom od tada najuglednijih arhitektonskih studija Josic, Candilis&Woods kao i sudjelovanjem na tamošnjem 6. Bijenalu mladih arhitekata. Šezdesetih radi u uredima Alfreda Albinija, Vjenceslava Richtera i Ivana Vitića, a povremeno surađuje i s tzv. grupama "X" i "Z". Od 1972. radi u Urbanističkom institutu gdje projektira stambena i turistička naselja, trgovačke centre (projekt za Gornji Jadran i Boku Kotorsku). Kao stručnjak UN-a sudjeluje u postpotresnoj obnovi Crne Gore. Jedan je od kreatora Zadarske povelje posvećene obnovi hrvatskih gradova nakon stradanja u Domovinskom ratu.
Od 1993. do 2005. djeluje kao savjetnik Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i zaštitu čovjekova okoliša Zagreb na nizu urbanih strategija modernizacije Zagreba, temeljenih na ideji održivog razvoja i obnove kulture urbanog uređenja.
Izradio je brojne urbanističke studije, projekte ozoniranja grada zelenom arhitekturom, bavio se pojmovima humane ekologije i humane geometrije grada kao alatom sjedinjenja urbanističke cjeline Zagreba. Crveni most, Regulacija Trnja, Studija istočnog ulaza u grad, Studija novog kolodvora u Zagrebu, Sveučilišna Aleja, Avenija O2, samo su neke od tih studija, zabilježene tek na papiru kao nove urbane strategije razvoja grada za prijelaz stoljeća.
Zagrebačko stambeno naselje Dugave, koje je Čižmek projektirao zajedno s Tomislavom Odakom, Zdenkom Vazdarom i Tomislavom Bilićem 1977. godine, predstavlja iskorak u odnosu na dotadašnju hrvatsku urbanističku i arhitektonsku praksu. Odustajanjem od estetike pravog kuta te uvođenjem ideje humanog stanovanja u naselju Dugave promovira model Društveno usmjerene stambene izgradnje, koji se kasnije razvija u naselju Sloboština.
Mladim arhitektima u Hrvatskoj je kroz platformu EUROPAN otvorio mogućnost sudjelovanja na europskom sustavu natječaja, te razmjenu novih ideja i rješenja u širem europskom kontekstu, utemeljivši ogranak ovog međunarodnog znanstveno-kulturnog projekta u Hrvatskoj 1991. godine. Počasnim članom EUROPAN-a postaje 1993. godine.
Od 2007. do 2010. godine bio je aktivan i kroz djelovanje udruge Zelena akcija, kao jedan od osnivača Urbanističkog savjeta Zelene akcije, te kroz rad udruge Pravo na grad.
Autor je knjige Urbani herbarij (Zagreb: Urbanistički institut Hrvatske, 2002.), zbirke crteža i zapisa o urbanim fenomenima koje je kritički razmatrao na studijskim putovanjima po gradovima diljem Europe i Amerike.
Svoju dokumentaciju, stare fotografije, slikovne prikaze i crteže, spojio je u jednu veliku mapu nazvanu „Mapa: Zagreb u 99 varijacija“, čije objavljivanje u Društvu arhitekata Zagreba tek predstoji.
Godine 2020. dodijeljena mu je nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo.
Kroz gusto tkani kolaž autorovih nacrta, crteža, planova, osobnih komentara i novinskih isječaka autor nam u četiri tematske cjeline donosi priču o kvartu i gradu, nastojeći nas potaknuti na promišljanja o budućnosti grada i načinu života njegovih građana. Komentarima o današnjoj devastaciji urbanog prostora motivira nas na prepoznavanje ključnih problema, ali uz izvjestan utopijski optimističan pogled na budućnost.
Nikola Polak stoga autora s pravom naziva strastvenim istraživačem reda.
Urbanistu, arhitektu i dobrom duhu našeg naselja Dugave želimo sretan 85. rođendan.
IVAN ČIŽMEK (Zagreb, 23. X. 1937.) profilirao se kao urbanist, arhitekt i umjetnik. Nakon gimnazije u Bjelovaru, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, na kojem ostaje predavati kod prof. Tompe. Čižmekovo stvaralaštvo snažno određuju predstavnici neoavangardne zagrebačke umjetničke scene, osobito članovi Gorgone - krug umjetnika oko Josipa Vanište. Istaknuo se i kao sudionik zagrebačkog međunarodno značajnog pokreta Nove tendencije. Međunarodnu karijeru započeo je radom u Parizu, u jednom od tada najuglednijih arhitektonskih studija Josic, Candilis&Woods kao i sudjelovanjem na tamošnjem 6. Bijenalu mladih arhitekata. Šezdesetih radi u uredima Alfreda Albinija, Vjenceslava Richtera i Ivana Vitića, a povremeno surađuje i s tzv. grupama "X" i "Z". Od 1972. radi u Urbanističkom institutu gdje projektira stambena i turistička naselja, trgovačke centre (projekt za Gornji Jadran i Boku Kotorsku). Kao stručnjak UN-a sudjeluje u postpotresnoj obnovi Crne Gore. Jedan je od kreatora Zadarske povelje posvećene obnovi hrvatskih gradova nakon stradanja u Domovinskom ratu.
Od 1993. do 2005. djeluje kao savjetnik Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i zaštitu čovjekova okoliša Zagreb na nizu urbanih strategija modernizacije Zagreba, temeljenih na ideji održivog razvoja i obnove kulture urbanog uređenja.
Izradio je brojne urbanističke studije, projekte ozoniranja grada zelenom arhitekturom, bavio se pojmovima humane ekologije i humane geometrije grada kao alatom sjedinjenja urbanističke cjeline Zagreba. Crveni most, Regulacija Trnja, Studija istočnog ulaza u grad, Studija novog kolodvora u Zagrebu, Sveučilišna Aleja, Avenija O2, samo su neke od tih studija, zabilježene tek na papiru kao nove urbane strategije razvoja grada za prijelaz stoljeća.
Zagrebačko stambeno naselje Dugave, koje je Čižmek projektirao zajedno s Tomislavom Odakom, Zdenkom Vazdarom i Tomislavom Bilićem 1977. godine, predstavlja iskorak u odnosu na dotadašnju hrvatsku urbanističku i arhitektonsku praksu. Odustajanjem od estetike pravog kuta te uvođenjem ideje humanog stanovanja u naselju Dugave promovira model Društveno usmjerene stambene izgradnje, koji se kasnije razvija u naselju Sloboština.
Mladim arhitektima u Hrvatskoj je kroz platformu EUROPAN otvorio mogućnost sudjelovanja na europskom sustavu natječaja, te razmjenu novih ideja i rješenja u širem europskom kontekstu, utemeljivši ogranak ovog međunarodnog znanstveno-kulturnog projekta u Hrvatskoj 1991. godine. Počasnim članom EUROPAN-a postaje 1993. godine.
Od 2007. do 2010. godine bio je aktivan i kroz djelovanje udruge Zelena akcija, kao jedan od osnivača Urbanističkog savjeta Zelene akcije, te kroz rad udruge Pravo na grad.
Autor je knjige Urbani herbarij (Zagreb: Urbanistički institut Hrvatske, 2002.), zbirke crteža i zapisa o urbanim fenomenima koje je kritički razmatrao na studijskim putovanjima po gradovima diljem Europe i Amerike.
Svoju dokumentaciju, stare fotografije, slikovne prikaze i crteže, spojio je u jednu veliku mapu nazvanu „Mapa: Zagreb u 99 varijacija“, čije objavljivanje u Društvu arhitekata Zagreba tek predstoji.
Godine 2020. dodijeljena mu je nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo.