Moja svemirska letjelica
Djeca drukčije percipiraju svijet od odraslih. Što je važno djeci, što djeca vide i kako vide najbolje se da iščitati iz njihovih likovnih uradaka. Svijet se drukčije zrcali u dječjim očima. Sve je povezano na jedan specifičan način i sve je puno detalja, koje odrasli zanemare ili ih uopće ne vide. Osmijeh je često na dječjim crtežima velik kao avion nacrtan tik iznad glave široko osmjehnute djevojčice, što znači da im je, zapravo, osmjeh važan, važniji od stvari koje ih okružuju. Zato su dječji crteži, ma kako nam se činili nevješti, likovne mudrosnice pune svjetlosti, ljubavi, čistoće, iskonske mudrosti, punine i ljepote i, kako reče velikan hrvatske književnosti Tin Ujević, "kao pružene ruke" na zagrljaj, topao i za čovjeka važan kao sunce.
Sve što vide, odrasli spajaju u jednu sliku. Pritom su im detalji nebitni i zamarajući. Djeca, naprotiv, svaki detalj vide kao zasebnost koja je vrijedna divljenja, razmišljanja, bavljenja njome. Zato su dječji crteži dragocjeni. Ako razmislimo, i život se sastoji od niza detalja, sitnica, usputnica, a tako je malo velikih, izoliranih događaja. Bez karika ne bi bilo ni lanca, a koje su karike života najvažnije, e to odrasli moraju naučiti od djece.
Djeca iz odgojne skupine „Ribice” iz Dječjeg vrtića Matije Gupca pustila su mašti na volju i različitim tehnikama nacrtala svoju svemirsku letjelicu. Velikih, širokih osmijeha ima napretek. Ima li išta ljepše od toga?
