Najmirisniji san

Proljeće širi vidike, sve jasnija i dulja Sunčeva svjetlost razbija tamna razmišljanja, boji ih zlatnom i nježnom, stidljivom, tek propupalom radošću. Nisu vjesnici proljeća samo visibabe, šafrani, jaglaci, ljubičice, šumarice... Vjesnici proljeća su i radost, razdraganost, osmijesi sve širi i srdačniji, koraci sve hitriji i energičniji, neka neobjašnjiva nota ljepote što iskri u oku... Sve to propupa u proljeće. Ničim se i nigdje se u proljeće radost ne da zatomiti.
Kako djeca doživljavaju proljeće? Zavirimo li dublje u njihove oči, vidjet ćemo da je djeci cijele godine proljeće. U njima stalno treperi radost i toplina, oni su razdragani od trenutka buđenja baš svaki tren...No kad proljeće pokuca na vrata, kad sunce zablista s nebeskih visina, teške zimske jakne i još teže čizme, što tako sputavaju korake, zamijene laganijom odjećom i obućom pa, tako rasterećeni, trče, skaču, a nesputanim veseljem ispunjeni im glasići slijevaju se u cvrkut ptica pa, kad osluškujete, ne znate jesu li to dječji glasovi ili, možda, ptice poje.
Želeći pretočiti dječju radost, tako očaravajuću i tako zamamnu, u svima nam vidljive slike, odgojiteljica savjetnica i dramska pedagoginja Božica Knežević i odgojiteljica Dijana Horvat s malenim su se polaznicima DV Grigora Viteza uputile u pustolovinu. Nije trebalo ići daleko. Ta proljeće je na svakom koraku. Nakon što su se nagledali proljeća, koje se zazelenjelo, zažutjelo, zabijeljelo zaljubičastilo... svojski su prionuli na posao. Papirnate rolice, komadići kolaž papira, koji su ostali nakon zadnje radionice, gumbići pronađeni po vrtiću i oko njega i kojekakve nikom potrebne sitnice... sve je to zaživjelo novim životom, baš kao što sve zaživi u proljeće. „Teta”, upitalo je jedno dijete, „što misliš, čemu najviše sliči proljeće na ovim našim slikama?” „Snu”, glasio je odgovor, „najljepšem, najšarenijem i najmirisnijem snu.”
Izložba je organizirana u sklopu projekta Zelena knjižnica za zeleni Zagreb.
Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.