Nataša Govedić: Kako zavoljeti morskog psa

Kako zavoljeti morskog psa (izdavač: Sandorf, Zagreb) autorice Nataše Govedić objavljen je u istim koricama s crtačkom mapom Hane Lukas Midžić pod nazivom Ofelijin herbarij. Suradnja literata i likovnjaka nije novost: dapače, za mnoge pjesnike (Sylvia Plath, Patti Smith, William Carlos Williams, Wallace Stevens) likovna umjetnost daje najneposredniji povod stihovima, dok su pojedini pisci poznati i kao crtači, dapače karikaturisti (Gabriel Garcia Marquez, Flannery O'Connor, John Updike).
 
Mali princ nezamisliv je bez crteža Saint-Exupérijeve kutije/ovce.
 
U slučaju suradnje Govedić/Lukas Midžić tema kojom se autorice bave vezana je za krajolik blizanačkog prijateljstva. Što sve izjeda i što sve stvara najdublje ljudsko povjerenje? Je li prijatelj osoba koja stvara prisnost upravo oko uvažavanja ekstremno ranjivih emocionalnih stanja? Iz poglavlja u poglavlje prolazimo kroz brojne varijante „najosobnijeg“ govora“ (kao preduvjeta prijateljstva) u formi teksta i likovnog izričaja.
 
Vrste proze koje supostoje u tekstu obuhvaćaju klasično ulančavane pripovijesti, dnevničku formu, epistolarne dionice, proznu nadogradnju fotografija i umjetničkih slika, simuliranje klasičnog epskog diskurza visoke herojske epike (oslonjene na prijateljski odnos unutar Gilgameša), ulazak u narativnost bajke, lirske pjesme u prozi, groteskni servantesovski razgovor dvojice pasa, prozu bilježenja filmskog snimanja i prozu bilježena psihodrame.
 
S druge, crtačke strane knjige, nalazimo vizualne protagoniste prizvane crnim tušem na papiru. Njihov jezik stilski varira između minimalizma, ilustrativne narativnosti i gestualne ekspresivnosti. Crtačka mapa dramaturški je vođena mišlju o stvaranju likovnih metafora, a likovno je zaokružena autentičnošću autoričina likovnog rukopisa i izraza (i izvan ove knjige zaokupljene „studijama nestajanja“). 
 
Kako veli David Whyte u svojoj knjizi Consolations (2015): “Sva prijateljstva bilo kojeg intenziteta i trajanja temelje se na kontinuiranom i obostranom opraštanju. Bez duboke tolerancije i milostivosti ne mogu preživjeti”. Roman se pita kako opraštati upravo “neoprostive” pogreške koje zadajemo jedni drugima, jesmo li ih u stanju sagledati i postoje li odnosi koje ne poništava ni sam prekid međusobnog kontakta.
 
 O knjizi će govoriti: Tomislav Zajec (književnik), Neven Jovanović (književni teoretičar), Boris Postnikov (književni kritičar i teoretičar), Ivana Ognjanovac (likovna umjetnica), Marina Bauer (likovna umjetnica) i obje autorice.