Nautička pustolovina
Jedrenje je umijeće upravljanja jedrilicom, odnosno plovilom na vodi koje se pokreće isključivo snagom vjetra. U povijesti moreplovstva korišteno je kao osnovna vještina potrebna za upravljanjem ratnim, trgovačkim i turističkim brodovima, a s pojavom parnog stroja gubi gospodarsku važnost. Danas je jedrenje za većinu ljubitelja morskih pustolovina rekreacija i zabava, te vrlo zahtjevan sport koji uključuje navigacijsko znanje i vještine kao i psihofizičku kondiciju. Regate su jedriličarska natjecanja s ciljem prolaska zadanom stazom u što kraćem roku. Krovna organizacija za jedrenje u Hrvatskoj je Hrvatski jedriličarski savez.
"Čudan je i gord osjećaj ploviti beskrajem. Danima i noćima brazdiš pučinom, a nigdje nikoga. Samo more, valovito, uznemireno more koje te okružuje, tvoj brodić, posada, drugovi tvoji oko tebe, poneka ptica, poneka riba i nebo danju plavo, okićeno oblacima, noću pokrito bezbrojnim zvijezdama. U toj neizmjernoj vodenoj pustoši čovjek osluškuje vlastito srce, preispituje sam sebe i otkriva svoje pravo lice."
Svjedok prolaznosti – Joža Horvat
MORSKA GROZNICA"Čudan je i gord osjećaj ploviti beskrajem. Danima i noćima brazdiš pučinom, a nigdje nikoga. Samo more, valovito, uznemireno more koje te okružuje, tvoj brodić, posada, drugovi tvoji oko tebe, poneka ptica, poneka riba i nebo danju plavo, okićeno oblacima, noću pokrito bezbrojnim zvijezdama. U toj neizmjernoj vodenoj pustoši čovjek osluškuje vlastito srce, preispituje sam sebe i otkriva svoje pravo lice."
Svjedok prolaznosti – Joža Horvat
Ja moram opet na more poći, na more pusto ispod neba,
I treba mi samo vitak brod, i zvijezda-orijentir mi treba,
I otpor kormila, i pjesma vjetra, i drhtanje jedara,
I siva zora, u kojoj se magla na licu mora stvara.
Ja moram opet na more poći, odazvat se zovu plime,
Jer to je divlji zov, i jasan zov, i moram poći za njime;
I treba mi samo vjetrovit dan, i oblaci, i vidici.
Od morske pjene i valova; trebaju mi galeblji krici.
Ja moram opet na more poći, u nemire pustolova,
Gdje vjetar je oštar nož, gdje slijediš kita, skitnju galebova;
I treba samo družba mornara i vedre glasove njene,
I miran san, slatkaste sne, a poslije svoje kormilarske smjene.
John Masefield