Neli Ružić: Nigdina/NOWhere
Instalacija Neli Ružić Nigdnina/NOWhere obuhvaća istoimeni film i artist book, zidne satove koji pokazuju obrnuto vrijeme te intervenciju na prozorima knjižnice/galerije. Potonja se sastoji od riječi koje Neli daje bijelom folijom upisati na staklo, kao transparentnu granicu i mjesto interferencije dvaju prostora pa dodatno i dvaju vremena. Radi se, naime, o knjižnici kao mjestu posebnoga vremena, odnosno, Foucaultovim terminom, heterotopiji koja akumulira različita vremena.„Iskustveno vrijeme i ono koje mjerimo satom u stalnoj su napetosti. Iskustveno vrijeme spacijalno je i specifično. Ono implicira točku gledanja, zauzimanje, makar minimalne, distance potrebne da se pokrenu procesi označavanja: uspostave odnosi spram opaženog, izvrši selekcija slika u kaosu, poveže (sadašnji) trenutak opažanja s drugim elementima i tijelima u dinamičnom i fluidnom prostoruvremenu. U tom procesu označavanja rastvaraju se diskontinuiteti prostoravremena, narušavaju se veliki povijesni narativi, razlikuje povijest od sjećanja i pamćenja, individualno od kolektivnog vremena, stapaju se prošlost i budućnost u fluidnoj simultanosti i mnogostrukosti vremena.
Zato bismo mogli reći da nam promišljanje prostora i vremena, pomaže da spoznamo sebe ili, barem, razaberemo individualne i kolektivne identitete koje prihvaćamo i u odnosu na koje se pozicioniramo, kao i zajednice i kulture u kojima participiramo.
Pa i Nelina okupiranost vremenom, rekla bih, proizlazi iz težnje za strukturiranjem vlastite povijesti. Ustvari, u diskontinuitetima zajedničkog vremena i slučajnim rupturama, ona konstruira potpornje svoje biografije. Pritom hotimice zanemaruje mjesta na kojima je fizički boravila, negira ih, kao da lokacije i prostori njezinih migrantskih obitavanja nisu gravitacijske točke koje bi mogle biti idetintitarna sidrišta “
U knjizi i filmu, Neli izvodi „rekonstrukciju vremena s pomoću dvije usporedne točke u prostoru, od kojih svaka bilježi vlastitu povijest, trajanje i odnos spram zajednice. Jedna od njih njezina je skulptura Prije svitanja, postavljena na Klisu u godinama koje su prethodile njezinu odlasku, a druga Bogdanovićev spomenik Čuvar slobode,osmišljen da na gotovo istoj lokaciji bude simbol solidarnosti i pijeteta zajednice spram zajedničke prošlosti, sadašnjosti pa i budućnosti. U uniji prostora i vremena svake od njih, u razlici i u ostatku, u različitim materijalnostima i postojanosti njihovih tragova, uspostavljaju se i izmiču linije nove geografije, transformirajući prostore osobnog i kolektivnog vremena. (…) Transformacije vremena poput time lapsa, temporalizacije prostora, umnažanja vremena/satova, zatim arhiviranje, simultano, a ne sukcesivno raspoređivanje događaja i trajanja, bilježenje diskontinuiteta neke su od Nelinih estetskih strategija. Kroz njih elaborira te iste pojave, upućuje na diskontinuitete, rupture i obnavljanja vremena, pa i selektivnost recepcije koja je, nasuprot težnji za sveobuhvatnim uvidom, isto kao i vrijeme, mnogostruka, necjelovita i izmičuća. Takvim preklapanjem, Neli postiže istovjetnost dvaju režima vremena, onoga rada i stvarnog vremena, nastanjujući ih u stalnu sadašnjost.“
(Citirana poglavlja preuzeta su iz teksta Nigdina ili bilješke o vremenu I. Bekić, objavljenom u knjizi Neli Ružić „Nigdina/NOWhere“)
Neli Ružić: Nigdina/NOWhere / tekstovi: Neli Ružić, Irena Bekić, Sonja Leboš / dizajn Viktor Popović / prijevod Robertina Tomić / izdavač: Knjižnice grada Zagreba i Neli Ružić
Knjiga Nigdina / NOWhere temelji se na istraživanju i materijalima za istoimeni kratki eksperimentalni film Neli Ružić, producentica: Dijana Mlađenović / snimatelj: Boris Poljak / glazba: Ricardo Cotrés / dizajn zvuka: Tonči Bakotin, Studio Sensoria / produkcija: Kinematograf, 2018.
Izložba će se moći vidjeti do 21. 1. 2010.
Projekt podržava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Zagreb, Gradski ured za kulturu