Nepodnošljiva lakoća čitanja
„Čitanje, gotovo kao i disanje, naša je bitna funkcija“ (Manguel, 2001:19). Jeste li se kad zapitali zašto je ono toliko važno i neodvojivo od ljudskog napretka i opstanka?
Tko je čitatelj i zašto čitamo, pitanja su na koja nalazimo nebrojene različite odgovore u „kilometrima“ ispisane literature na tu temu. Tako primjerice nobelovac Mario Vargas Llosa najvažnijim događajem svog života smatra upravo trenutak kad je kao petogodišnjak naučio čitati. No, složit ćemo se s Manguelom da je čitatelj onaj koji „čita smisao, čitatelj je onaj koji priznaje i prepoznaje određenu moguću čitljivost u nekom predmetu, mjestu ili događaju; čitatelj je onaj koji mora pripisati značenje sustavu znakova i onda ga odgonetnuti“ (Manguel, 2001:19).
Naša izložba „Nepodnošljiva lakoća čitanja“ na tragu Llosinih i Manguelovih riječi bavi se baš značajnošću čovjekove vještine čitanja. Svejedno čitamo li Kunderu, Novaka, Bradburyja, Adamsa ili pak možda Yoshimoto i Ulicku, čije uvodne rečenice s naših izloga pozivaju na čitanje, s pravom ćemo se zapitati zašto čitamo i čemu nam sve to služi. Teško da ćemo dobiti jednoznačan odgovor na ova pitanja kao i na ona prethodna pitanja o tome što čitanje jest, jer su razlozi za čitanje raznoliki, od učenja do zabave. Oni su istodobno višestruko složeni i jednostavni u lakoći svog postojanja.
Suvremena znanost donosi činjenice koje govore u prilog korisnosti čitanja za ljudsko zdravlje. Podsjetit ćemo na neke dokazane blagodati redovitog čitanja kao npr. razvijanje kreativnosti i elokventnosti, smanjenje stresa te poboljšanje koncentracije i druge. Čitanje osim individualne koristi, ima i onu društvenu jer Peti-Stantić piše u svojoj knjizi o čitanju da je društvo „prije svega važno zato što ne možemo naučiti čitati bez drugih. Društvo je osim toga, važno i zato što smo to društvo mi sami“ (Peti-Stantić, 2019:56).
Čitajući naše izloge možda ćete poželjeti pročitati tekstove nekih od ponuđenih autora u našem književnom izboru jer mi vas uistinu izazivamo na sudjelovanje u izazovu čitanja i istraživanja svjetske književnosti u našoj knjižnici. Možda ćete sjetiti se kad ste vi naučili čitati ili što ste prvo ili pak najbolje pročitali. Možda ćete istražiti prednosti čitanja ili pročitati još jednu priču za laku noć. Mogućnosti su neograničene kad je čitanje u pitanju, a na vama je da ih istražite i nađete vlastiti motiv za čitanje jer kako to kaže Manguel „svi mi čitamo sami sebe i svijet oko sebe da bismo letimično opazili što smo i gdje smo. Čitamo da bismo razumjeli ili počeli razumijevati“ jer mi ljudi „ne možemo bez čitanja“ ili točnije ne možemo bez njegove nepodnošljive lakoće postojanja.
I za kraj nekoliko razmišljanja Marine Vujčić koja u svojim dnevničkim zapisima „Stolareva kći“ govori o svojim razlozima za čitanje:
„Čitala bih i pisala. Ništa drugo. Ne znam je li to već okorjela mizantropija ili me samo više zanimaju svjetovi koji nisu stvarni. Stvarni su postali neugodni.“
„Danas sam, čitajući Bernhardovo Hodanje, shvatila da je čitanje neki oblik meditacije. Imaš pred sobom tuđi tekst koji te na neko vrijeme oslobađa vlastitih misli. Jedino se tada povuku u stranu, bez moljakanja. Ako uopće išta misliš, misliš o tome što čitaš – a to je tuđe. Tvoj je jedino doživljaj, a on nema ništa s mozgom.“
Autorice izložbe: Sunčica Ostoić i Marina Putnik
Izvor:
1. Manguel, Alberto. Povijest čitanja. Zagreb: Prometej, 2001.
2. Mario Vargas Ljosa-govor na dobijanju Nobela. URL: https://6yka.com/novosti/mario-vargas-ljosa-govor-na-dobijanju-nobela (14.9.2022.)
3. Peti-Stantić, Anita. Čitanjem do (spo)razumijevanja : od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti. Zagreb: Naklada Ljevak, 2019.
4. Vujčić, Marina. Stolareva kći: dnevnički zapisi. Zaprešić: Fraktura, 2021.